Narodna izreka kaže kako žene drže tri ćoška kuće, a što se tiče države i svih nivoa odlučivanja spriječene su da drže i malim prstom kvake vlasti.
Od ukupno 148 čelnih pozicija izvršne vlasti u BiH, samo u dvadesetak kožnih fotelja sjede žene, dok u klupama lokalnih parlamenata njihovo učešće se broji prstima jedne ruke. Negdje prsti nisu ni potrebni. U 62 lokalne zajednice u RS mjesta ima za 1.275 odbornika, od čega će samo 161 biti žena. Tako, recimo, odbornice neće naredne četiri godine ući na sjednice parlamenata u Rudom, Donjem Žabaru i Ribniku jer nijedna nije izabrana. A i gradovi poput Banjaluke, koja je, između ostalog, poznata po opjevanoj ljepoti pripadnica "nježnijeg" pola i onoj "sedam žena na jednog muškarca", imaće u Skupštini grada najviše tri odbornice. Analitičari komentarišu da se radi o trendu retradicionalizacije, da je i dalje u ovoj državi politika muški posao, da se na žene u politici gleda samo kao na dekor, da čak ni žene ne glasaju za žene...
Razloga je hiljadu, kao što smo i dalje društvo puno stereotipa, predrasuda i mizoginije. Imamo i zakone o ravnopravnosti polova, o učešću žena u vlasti, ali džaba, i ta slova su samo mrtva. Čak i kad bi bila sprovedena anketa na ulici da se nabroji, recimo, pet imena pjevačica građanin s pravom glasa bi odmah rekao bar dva puta više, dok bi se imena političarki, humanitarki, doktorica nauka u većini slučajeva teško sjetio. Ne govorim da su prve manje vrijedne, nego su u takvim ulogama samo bh. javnosti vidljivije. Nažalost, još je jako iskrivljeno mišljenje da neke profesije i zanimanja pripadaju samo jednom polu, a trebalo bi biti prema kvalitetu, obrazovanju, angažmanu, zaslugama, kompetenciji. Neko je već rekao da se žene u BiH moraju aktivnije baviti politikom da se politika ne bi bavila njima. A društvo napokon treba da nauči lekciju da mijenja svijest, nepovjerenje i ne gazi više utabanom stazom diskriminacije.