I na više od plus 40 stepeni Celzijusa, i po magli, i kada pada kiša, i "svetkom i petkom" naš zidar zarađuje svoj hljeb.
Njegov hljeb ima previše kora, peklo ga je i kuvalo previše puta. Naš zidar ne zna kakvog je ukusa hljeb kojeg jede u večernje sate kad se vrati s posla kući. On je tada toliko gladan da mu njegov ukus nije važan, tada mu je bitno samo da utoli glad.
On je svojim radom stvorio i marku za poreze, marku za državnu administraciju, marku za takse, marku za doprinose, marku za profit svog preduzeća…
Svojim vrijednim radom stvarao je marku po marku gradeći zgrade, puteve, mostove...
I nakon svega obavljenog u njegovim rukama ostane novca za taj njegov hljeb.
Da je svaki zidar, tesar i armirač u RS zaradio svoju marku previše puta potvrdila je i posljednja neumoljiva statistika. Ona je potvrdila da je nakon pet godina duboke krize građevinska djelatnost od januara do kraja novembra prošle godine konačno zabilježila rast izvršenih poslova i to za čak 6,3 odsto.
S druge strane, ona je ukazala na činjenicu da je ovaj veći komad posla realizovalo sedam odsto manje radnika.
Računica je veoma prosta. Činjenica da je više posla izvršilo manje ljudi u konačnici kaže da rast proizvodnje u građevinskom sektoru ne dovodi do očekivanog povećanja, već smanjenja broja radnika.
Više posla kod nas ne znači i otvaranje novih radnih mjesta, već samo nove i najčešće neplaćene dopunske radne sate.