Hladno vrijeme, kiša i snijeg svima ovih dana kvare raspoloženje i donose brigu kako će se zgrijati i pobjeći od hladnoće.
Stalno slušamo žalopojke kako su drva skupa, kako je još skuplje grijati se na struju, ali šta je s onim socijalno najugroženijim članovima našeg društva, koji nemaju ni krov nad glavom?
Ko o njima vodi brigu i čime se oni griju?
Većina ljudi od skitnica i beskućnika okreće glavu, pravdajući njihovo stanje riječima "vjerovatno su se sami doveli do toga".
Možda i jesu, ali zima je tu i oni i dalje nemaju krov nad glavom niti jedan obrok dnevno, zdravstveno osiguranje ili peć u kojoj bi naložili vatru i ugrijali se.
U cijeloj BiH postoje samo četiri grada u kojima ovi zaboravljeni građani mogu da nađu sklonište tokom hladnih zimskih noći.
Skloništa za beskućnike u Sarajevu, Banjaluci, Zenici i Brčko distriktu vrijedno rade na zaštiti ovih zimi možda i najranjivijih ljudi.
Ova skloništa se postaraju da beskućnici ne provedu noć na klupi zavejani snijegom. Tamo im, osim što im obezbijede topao krevet, skuvaju i topao obrok, a nije im teško ni da im obezbijede ljekarski pregled i čistu garderobu.
Možda ne zvuči mnogo, ali to je onima bez ičega svoga i više nego dovoljno.
Saznala sam da ovi ljudi stvarno ne traže mnogo i mada tu, u utočištu, mogu provesti više dana, oni odlučuju već poslije prespavane noći nastaviti svoj put dalje.
Mnogi od njih se svake zime vrate u poznata skloništa, ali koliko je onih bez doma u gradovima u kojima ne postoje ni ova utočišta?
U takvim mjestima volonteri Crvenog krsta i humanitarna udruženja dijele tople obroke, deke i garderobu, da makar malo olakšaju zimu beskućnicima.
I da, sljedeći put kada na ulici prođete pokraj skitnice nemojte okretati glavu, nemojte ga ignorisati, možda je gladan.
Možda mu tanjir tople supe, koji mu sigurno možete priuštiti, doslovno spasi život.