Procedura dobijanja kredita, kojim većina građana BiH nastoji riješiti egzistencijalna pitanja, u većini slučajeva je prilično komplikovana, makar se radilo i o iznosu od 3.0004.000 maraka, ali da se kredit od 25.000 KM bez ikakve provjere vjerodostojnosti dokumenata može dobiti, ako se "odriješi kesa", pokazuje primjer iz "Mi Bospa".
U toj mikrokreditnoj organizaciji izvjesna Lucinka Mazić iz Brčkog je podigla novac, a kao jednog od žiranata navela osobu iz Tuzle, koju uopšte ne poznaje. Dostavila je kopije žirantovih dokumenata, što su u `Mi Bospu` bespogovorno prihvatili, a da nisu zahtijevali lični potpis žiranta. Inače, Lucinkinog supruga Mirka MUP TK povezuje sa odbjeglim automafijašem Ivicom Vareškićem, pa onda i ova prevara, ne čudi.
Za prevaru se ne bi saznalo da Mazićeva nije kasnila u otplati kredita, te je Tuzlaku stigla obavijest da je dužan otplaćivati tuđi kredit, nakon čega je slučaj prijavljen policiji.
Kasnije će žirant sam otkriti da su prevaranti nekoga potplatili da pronađu falsificirane dokumente žiranta potrebne za dobijanje kredita, zbog čega mu je predloženo da šuti, jer će prevaranti uplatiti rate kredita koje su žirantu stavljene na teret.
Iako u našoj zemlji pokušavaju uspostaviti jedinstvenu bazu kreditnih zaduženja građana BiH i time izbjeći razne malverzacije kojima se pojedinci služe, mikrokreditne organizacije su, očigledno, daleko od toga da zaštite nedužne građane. Nešto je trulo u državi Bosni, pa bi se lako moglo desiti da Lucinka Mazić i ini prevaranti na sličan način dobiju drugi kredit, za čiju će otplatu, u neznanju, garantovati ko zna koji građanin BiH.