Za prvih sedam mjeseci zadužili smo se više 178,8 miliona KM u odnosu na isti period prošle godine. Iz ovog se jasno vidi da smo narod koji živi od danas do sutra. Zadužujemo se i podižemo kredite za osnovne životne namirnice, stanarinu, hranu. Oni bolje stojeći zadužiće se za novog limenog ljubimca, produženi vikend na moru, sanaciju prostora i slično. Takođe, neko nema šansu da se zaduži za jednu kiflu, jer će i ta kifla doći na naplatu.
Pitam se samo na koji način preživljavaju nezaposleni kojima su vrata većine banaka zatvorena, jer nemaju dva žiranta i izvode platnih spiskova za zadnja tri mjeseca... Penzionera svakog dana je sve više, a od recimo 160 KM dok plate sve režije ništa ne ostane za život. I sigurno nema čarobne formule koja bi pokrila malu pozajmicu u obližnjoj banci za jedan vikend u banji da odmore svoje stare kosti.
U eri poskupljenja banke upozoravaju na povećanu opreznost klijenata pri podizanju kredita, ali i povećanu opreznost banke u procesu odobravanja kredita, što je, kako navode, zapravo posljedica višegodišnjih nestabilnih privrednih i tržišnih kretanja, kako u BiH tako i u okruženju. Zaposleni u državnim institucijama i budžetski korisnici sigurno ne koriste kreditne linije, jer ako sračunamo na platu iznad prosjeka, dolazi regres, zimnica, topli obrok, premija za struju, poneka dnevnica i slično.
Od oktobra imamo šansu za nova zaduženja, za gradski prevoz koji poskupljuje, a stručnjaci su saopštili da se vozimo po evropskim cijenama, na to bih dodao - plaćamo evropski, vozeći se u muzejskim autobusima. U supermarketima nude "divne" akcije "platiš jedan, dobiješ dva" ili bolje rečeno "jedan plus jedan", ali svakako i za taj izlet moramo naći pozajmicu, jer su novčanici odavno prazni, a sve su veći minusi na tekućim računima.