Činjenica da je kvalitet života građana Bosne i Hercegovine, koji je izmjeren ove godine, lošiji u odnosu na prethodnu je poražavajuća, ali i ne treba da nas čudi.
Što jest - jest, iz godine u godinu živimo sve gore i gore, tako da možemo samo zamisliti kakav će nam biti kvalitet života za jednu deceniju ako nastavimo ovim putem.
Dakle, skuplji su nam hrana, voda, grijanje i druge komunalne usluge, plate su nam sve manje, kao i broj zaposlenih u proizvodnim djelatnostima, tako da i ne treba da nas čudi ovakvi rezultati istraživanja.
Šta reći, u većini gradova administrativni aparat je, prema posljednjem istraživanju, povećan, što je nedopustivo, a što za posljedicu, između ostalog, ima i pravu dubiozu budžeta pojedinih lokalnih zajednica.
Pa zamislite samo podatak o odnosu zaposlenih u administraciji neke lokalne zajednice i broja stanovnika, po kojem u Trebinju i Mostaru jedan činovnik dolazi na 170 stanovnika. To je poražavajuća činjenica, koja opet pokazuje da imamo more administrativnih radnika, a "malo jezero" zaposlenih u privredi, onoj privredi koja je pokretač svake zemlje, od koje žive svi i bez koje nećemo daleko dogurati. Sa druge strane, istraživanja pokazuju da se i ove godine najbolje živi u Banjaluci, Širokom Brijegu i Novom Sarajevu.
To, doduše, ništa ne treba da čudi, jer je oko ovih lokalnih zajednica koncentrisan veliki broj zaposlenih bh. građana i veliki broj privrednih subjekata, pa tako bilježe tri do četiri stanovnika na jednog zaposlenog sugrađanina. A šta onda reći za opštine poput Livna i Foče, gdje je zaposlen svaki osmi stanovnik, što je zabrinjavajuće ili šta reći za opštine u kojima većina građana kaže da je jedva sastavlja kraj s krajem. Dakle, ništa nam ne preostaje nego da se nadamo da će naredni izvještaj biti bar za promil bolji, inače, ako se ovakav trend nastavi, ne piše nam se dobro, ali nikako.