Činjenica da više od stotinu srpskih povratničkih domaćinstava u Federaciji BiH i dan-danas nema struju, iako su ušli u 17 godinu od završetka ratnih dešavanja u BiH, sramotna je i porazna za sve institucije vlasti u ovoj čudnoj zemlji.
Nejasno je koliko ovi ljudi još godina treba da čekaju, pa da i njihove ionako skromne domove obasja svjetlost sijalice, a ne svijeće ili fenjera koje danas koriste. Pa zamislite samo njihovu novogodišnju noć i način na koji su je proveli i sve će vam biti jasno.
Zar postoji nešto prioritetnije od toga da se ljudima obezbijede osnovni uslovi za život, koji su im garantovani onih godina kada su pozivani na masovni povratak na svoja vjekovna ognjišta?
Neki od njih su se, zamislite, svojim kućama vratili prije više od decenije, ali, nažalost, još čekaju da se kao ljudi okupaju, imaju televizor, frižider ili, bar, sijalicu.
Međutim, stvarno stanje izgleda tako da više od stotinu srpskih povratničkih domaćinstava u FBiH živi u mraku, nema gdje da ostavi hranu, nema gdje da puni mobilni telefon pa to čini preko akumulatora, u krevet mora što ranije, a veliki broj njih uz struju nema ni vodu, što je svakako u današnje vrijeme katastrofalno.
Najčešća opravdanja su da nema sredstava ili da nije isplativo provesti struju kilometrima daleko, kako bi je doveli do nekoliko kuća, ali ja ipak smatram, a složićete se i vi, da svaki građanin ove zemlje mora imati osnovne uslove za život, ma gdje da se nalazio. Takođe smatram, a to je i obaveza nadležnih, da struja mora biti dovedena ne znam koliko daleko iako je u pitanju samo jedna kuća, jer i taj čovjek zaslužuje da živi.