Zvanično, na Univerzitetu u Banjaluci osmoro je asistenata zlatnih pripadnika intelektualne elite, koji su se pridružili roditeljima i polako grade put za preuzimanje određenih katedri. Neki od njih, ruku na srce, zaista su i bili sjajni studenti, studirali na prestižnim evropskim fakultetima gdje nisu ničija djeca i do diplome su došli isključivo znanjem. Kapa dolje.
Ali šta je sa asistentima maminim i tatinim sinovima i kćerkama, koji su kroz studije prošli s roditeljskim vjetrom u leđa, bez ijedne neprospavane noći nad knjigom? Šta je s onima koji, čim predaju dokumente za upis, smatraju stvar završenom? Primamljivi asistentski posao ih čeka, još samo da ispoštuju vremenski period studiranja da komšija ne posumnja.
Istina je što kažu studenti - vrlo je simp(tom)atično da kad se na konkrus za posao na visokoškolskoj ustanovi javi "dijete iz naroda", uvijek ima bolji protivkandidat, a kada za zaposlenje konkuriše "zlatna mladež", po pravilu su jedini kandidati.
Dakle, objavljivanjem spiska roditeljskih veza na Univerzitetu nije završena priča o nepotizmu. Tek je počela. Ako stvarno nije "šuplja" priča da se primire radoznali mediji i ako zaista ima spremnosti da se ogoli sav nepotizam, na sunce sa svim dosadašnjim konkursima na kojima su pobijedili pripadnici zlatne generacije.
Pa, ako je među njima zaista zlatnih studenata vrijednih divljenja, imaju sve zemaljsko i nebesko pravo da budu univerzitetski radnici i prenose svoje znanje novim generacijama. Ali šta je s onim drugim, "tamnim" generacijama, čije biografije ne sijaju zlatnim sjajem i kojima je jedina prednost rodni list i zvučno prezime? U narednim danima ostaje da se vidi ko je spreman da ružnu stranu zapošljavanja na univerzitetima u Banjaluci i Istočnom Sarajevu raskrinka. A da to nisu mediji.