Posljednja žrtva seksualnih napasnika u BiH je maloljetnica iz siromašne romske porodice iz sela nadomak Bratunca. Spisak osumnjičenih za višegodišnje seksualno iskorištavanje sedamnaestogodišnje Romkinje dao je potpuno novu dimenziju ovom slučaju. Ministar, policijski inspektor, opštinski zvaničnik, imam, profesori, samo su neke od karika u lancu osumnjičenih.
Organizovano uništavanje tek započetog života u režiji seksualnih manijaka i bezdušnika bar za trenutak je ponovo odškrinulo paravan ispod kojeg se krije bolesni dio našeg društva. Jednako crno kao i pakao kroz koji je prošla srednjoškolka iz Bratunca zvuči saznanje da živimo u društvu ljudi koji su našli "argumente" za odbranu osumnjičenih, gurajući potpuno u drugi plan ono što je žrtva preživjela i činjenicu da su osumnjičeni ljudi iz državnih i opštinskih institucija i ustanova.
Naravno da niko nije kriv dok to sud ne utvrdi, ali je degutantno i neljudski tražiti opravdanja za osumnjičene visokog ranga tvrdnjama da ih je uhapsila srpska policija samo zato što su Bošnjaci, kako bi ih tobože diskreditovala. Umjesto zaobilaženja činjenice da je među 17 osumnjičenih 14 Srba i neukusnih komentara koji dolaze iz kuhinje regionalne i srebreničke SDA minimum moralnog bio bi poziv istražnim organima da profesionalno obave svoj posao, pa makar on bio okončan i optužnicom protiv njihovih autoriteta i lokalnih prvaka - državnog ministra Sadika Ahmetovića i srebreničkog opštinara Ćamila Durakovića.
Bratunačka priča nesumnjivo podsjeća na onu iz Gluhe Bukovice kod Travnika, gdje je lokalni imam zlostavljao djevojčicu. Za razliku od es-de-aovaca, koji su ustali u odbranu Ahmetovića i Durakovića, iza imama, koji će kasnije biti i osuđen, stao je vrh Islamske zajednice i većina mještana, tvrdeći da je to zapravo napad na islamsku vjeru. Logičan slijed bi bio da i u Srebrenici poštovaoci djela Ahmetovića i Durakovića okupe djecu da horskim plačem poruče da su oni nevini.