Pri odabiru zanimanja za 11.517 srednjoškolaca u RS, odnosno 6.595 studenata, određujući faktor trebalo bi da bude i realna upotrebljivost znanja koje namjeravaju sticati.
Kao i u razvijenijim sredinama, izbor zanimanja put je i do zaposlenja i profesionalnog napredovanja, kreiran racionalnim pokazateljima sa tržišta rada.
Na našim prostorima, međutim, obrazovanje u segmentu naučne inovativnosti, ekonomske profitabilnosti, dosad očito nije imalo ni strateški, a ni sistematičan razvoj.
O tome svjedoče podaci sa evidencije nezaposlenih, starosna i obrazovna struktura njih 134.527 u RS ili više od pola miliona u državi, koji su dijelom i proizvod jedne reprodukcije zvanja.
Sa druge strane, nedostatak stručnosti nije nepoznanica, čini se, u svim nivoima nadležnosti, s obzirom na to da je izostala fleksibilnost i usklađivanje sa poželjnim profilima u razvijenijim zemljama i tražnjom na tržištu rada.
Koncept obrazovanja, prema tome, očito da nije afirmisao ni kritičko razmišljanje u intelektualnom sazrijevanju, već uglavnom slušanje i apsorpciju obimnog gradiva i nerijetko strah pred akademskim autoritetom.
I to je jedan od obrazaca ponašanja, čini se, do danas vidljiv u mnogim sferama...
Pored interesovanja pojedinca, sklonosti i zahtjeva potencijalnog zanimanja, važni faktori pri odabiru su i alternativa zanimanju, mogućnost prekvalifikacije, perspektiva profesije i stručno usavršavanje.
Prije svega, koja je svrha odabranog profila obrazovanja i kakva je perspektiva realizacije stečenog znanja?
Jer, pred željama roditelja i emocionalnim izborom četrnaestogodišnjaka i osamnaestogodišnjaka činjenice su najracionalniji pokazatelj: gdje, kako i koliko zanimanje može biti zaista jedan od određujućih faktora kvaliteta života i budućnosti.