Zvonim. Drugarica otvara vrata i govori: ,,Upadaj!‘’ ( kao i milijardu puta prije ). Upadnem ja tako i zavalim se na narandžasti kauč (kao i milijardu puta prije). Donosi kafu (kao i milijardu puta prije). Kontam ja već sad ćemo proćaskati o nekim uobičajenim stvarima i razići se kud koji mili moji, kad iz njenih usta izlazi neka sasvim nova priča.
Čujem spominje neki AIESEC. Ja u fazonu: "Šta je to? Jel to neka sekta?". Eto, još mi samo treba u ovim mračnim vremenima ekonomske krize, međunacionalne netrpeljivosti, govnjive apatije i nezainteresovanosti, vanzemaljskih političara i koječega da mi baš dobra drugarica postane sektašica. Priča ona tako uzbuđeno šta je to, čime se bave, šta su radili. I dalje sam u fazonu: nije mi baš jasno šta drobi, ali eto bar skontah da sekta nije. Odahnem. Vratim se kući i reko’: "Aj’ baš da vidim kakva je to organizacija".
Tražim na Googlu. Opaa, ima ih i na Vikipediji. Da vidimo šta piše. Imaju kancelarije u 127 zemalja svijeta. E pa lijepo, znači popularniji od Cece i čitavog Popovićevog Granda. Nastali nakon Drugog svjetskog kako bi ponovo izgradili svijet kakav je bio prije rata, kako bi omogućili povezivanje svih studenata svijeta, zalagali se za mir, jednakost, proširivanje vidika, radili na razvijanju liderskog potencijala. Ovo posljednje im je glavno, a i meni se najviše svidjelo. Otegenem u glavi ono jedno "kuuuuul". Skontam, hoću da budem lider, da ja pokrećem stvari, da se ja sjetim da uradim nešto i da imam znanje i energiju da to i učinim. Neću da sjedim kući kao penzić i gledam kako moji potencijali ostaju neiskorišteni, trule u zemlji i vremenu u kojem živimo.
Idemo dalje Vikipedijo. Pa kaže: "AIESEC u Jugoslaviji je osnovan 1953…1994. godine AIESEC pokreće jedan od najuspešnijih projekata u to vreme… U zemlji (Srbiji) u kojoj nezaposlenost dostiže neverovatne razmere, AIESEC pokreće projekat 'Career days' koji ima za cilj da smanji nezaposlenost visokoobrazovanih mladih ljudi. "Baš dobra stvar. Mladi ljudi koji se zalažu za rješavanje velikih i značajnih društvenih problema kao što je ovaj. „Nijee sve, nije sve tako sivoo, kad imaš s’ nekim otić’ na pivooo…" I kad čuješ da neko radi nešto konkretno po pitanju ovakvih stvari.
Ok, dosta enciklopedije. Idemo dalje u istraživanje. Ulazim na mnogobrojne AIESEC sajtove (globalni, BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore..); čitam iskustva nekih bivših ajsekera (ovi ex članovi se nazivaju alumni) i sl.. Evo šta pronalazim: "AIESEC je globalna, apolitična, nezavisna i neprofitna organizacija vođena od strane studenata i mladih diplomaca institucija visokog obrazovanja." Globalna, apolitična i neprofitna. E pa dragi moji, to je to. AIESEC je ona sila koja nas pokreće da sebe vidimo kao građane svijeta, a ne pripadnike jedne nacije (tj. najčešće i jedne religije) i po automatizmu neprijatelje svih onih koji nisu ,,iz našeg tora’’. Za Ajsekere svijet je globalno selo, a mi njegovi stanovnici, prijateljski nastrojene komšije koje se bore za svoj sopstveni napredak, a onda i napredak lokalne zajednice, pa i čitavog nam svijeta (tj. sela). Samo da dodam, oni hoće da ljudi budu ne oni seljaci što cugaju ispred obližnjih prodavnica, po kafanama, što ne misle i ne rade ništa, već oni sa kukama i motikama (što za kopanje, oranje i obavljanje drugih važnih poslova, što za dizanje glasa i borbu protiv svih onih stvari koje ne služe opštem dobru i napretku). Apolitična – politika i političari tj. licemjerstvo, primitivizam, podjele fuck off, možemo mi to i bez vas. Neprofitna – sav keš potreban za djelovanje dobija se od sponzorstava i partnerstava i troši se za aktivnosti organizacije (ne za lične potrebe i bahaćenje) .
Poznati alumni su: Mick Jaegger, Koffi Anan, Bill Clinton … Velike face, nema šta. Jedna od predobrih stvari koje ti može pružiti ova organizacija je i odlazak na praksu bilo gdje u svijetu. Možeš da odeš negdje da volontiraš ,, za dž ‘’ ili da izabereš neku stručnu praksu, gdje ćeš raditi u oblasti odabrane ti profesije. I pazi sad, NE MORAŠ DA BUDEŠ ČLAN AIESEC-a DA BI OTIŠAO NA PRAKSU!
E mislim da bi sad bilo dosta čitanja . Gasim laptop i odoh da popunim svoju prijavu za članstvo.
I tako sam postala Ajseker zahvaljujući onom narandžastom kauču s početka priče i malo manje mojoj drugarici. Sad kad sam prošla neke stvari i stekla već određeno AIESEC iskustvo, mogu da kažem da ne žalim nimalo što sam pristupila jednom takvom pokretu.
Prilažem svoju listu stvari koje sam dobila kroz članstvo :
- upoznala neke nove ljude
- stekla super drugare
- sarađivala sa ljudima iz različitih oblasti, institucija, organizacija
- naučila kako se realizuju projekti
- naučila raditi i funkcionisati u timu
- iskoristila i usavršila svoje talente
- stekla samopouzdanje i uvidjela koliko velike stvari zapravo mogu postići
- ubila dosadu i monotoniju svakodnevice
- obogatila svoj CV
- upoznala ljude iz različitih zemalja svijeta
- unaprijedila i usavršila engleski jezik
- pobjedila strah od javnih nastupa
- zabavila se
- stekla zadovoljstvo zbog osjećaja da radim nešto dobro i društveno korisno
- stekla i proširila znanje o raznim stvarima koje me zanimaju i koje mi mogu unaprijediti život
- izašla iz zone komfora
- počela da planiram odlazak na neku stranu praksu.
Imala bih još štošta da dodam na ovu listu, ali mislim da će ovo biti dosta s obzirom na to da možda spremaš neki ispit, žuriš da se nađeš sa drugoram ili te je mama zvala na ručak prije pet minuta, a ti si rekao: "Sad ću! . Učlani se! Na OVOM LINKU!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.