Obrazovanje

Bježali sa časova pa ih sačekao društveno koristan rad

Bježali sa časova pa ih sačekao društveno koristan rad
Foto: Screenshot RTS | Bježali sa časova pa ih sačekao društveno koristan rad

BEOGRAD - Društveno koristan rad je nova praksa u srpskim školama. U Gimnaziji "Patrijarh Pavle" u Beogradu Ognjen i Todor su tako izbjegli ukor nastavničkog vijeća.

Ognjen i Todor, učenici drugog razreda Gimnazije "Patrijarh Pavle" na Vidikovcu, zasadili su drvo. Doduše, ne baš svojevoljno.

Sačekao ih je društveno koristan rad kao prilika da poprave smanjene ocjene iz vladanja zbog bježanja sa časova. Kažu da takav rad nije nimalo lak, ali da su mnogo toga naučili. Priznaju i sami da je još dug put do toga da postanu primjerni učenici, ali da su sada sigurno jedan veliki korak bliže.

"Podstaklo nas je da više ne dobijamo te neopravdane, stvarno mislim da više ne bi imalo smisla da upadamo u ovakve probleme i da na ovakav način pravdamo časove, ali smo zadovoljni sa iskustvom. Sviđa mi se ceo taj sistem društveno korisnog rada. Dobar je za svu decu i mislim da svako to treba da iskusi, ali se ipak nadam da više neću biti deo toga", navodi Todor Šolajić.

"Ja i nakon tog sađenja drveća gledam da ne idem na društveno koristan rad zbog nekog prekršaja, nego i ovako zbog sebe, zbog škole. Mislim da je lepo kada radimo nešto tako i nešto doprinosimo našim radom prirodi i celoj okolini", poručuje Ognjen Mijušković za RTS.

Nastavnici škole smatraju da je ovakav način idealna prilika da se isprave greške, ali i izgradi ličnost na pravi način.

"Mi posebno stavljamo akcenat na to, a sigurna sam da to rade i u drugim školama, na ličnost učenika. Društveno koristan rad ne treba da bude prilika da se učenik osudi, kao da je neki osuđenik, pa treba da okaje grehe, apsolutno ne. Društveno koristan rad treba da bude prilika da se pokaže da možeš nešto i na drugi način. To osnaži učenika i on se oseća lepo", navodi Simonida Vukobrat, psiholog škole.

Stručnjaci kažu da rad, a naročito fizički, generalno povoljno utiče na stanje duha i tijela. Ruke su bolele, kažu Todor i Ognjen, ali je zadovoljstvo nakon rada bilo mnogo bitnije.

"Oni bukvalno žele da pomognu školi kako bi ispravili tu svoju grešku. Mislim da je ovo super stvar i čak neki učenici koji nisu ništa uradili se dobrovoljno priključuju tom društveno korisnom radu zato što misle da je to ispravno", naglašava Miloš Mrdaković, predsjednik Učeničkog parlamenta.

Ostaje nada da Todor i Ognjen svoje greške neće ponoviti, ali i da ovo drvo neće biti posljednje koje su zasadili u životu, zato što su ovu školsku kaznu dobro razumjeli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije