DERVENTA - Japanku Miho Đekić sudbina je dovela u Derventu, gdje već 25 godina živi i od početka ove školske godine u Srednjoškolskom centru "Mihajlo Pupin" u Derventi drži časove japanskog jezika i uči mlade Dervenćane osnove tog jezika i pisma, kao i o životu i kulturi Zemlje izlazećeg sunca.
Za "Nezavisne novine" kaže da časove pohađa više od 40 učenika, kao i da ovo nije prvi put da derventski đaci imaju priliku da pohađaju japanski jezik.
"I moj suprug je ranije držao kurs japanskog, a bilo je i slučajeva da su se naši učenici odlučili na dalje studije japanskog jezika i književnosti. Japanski sam četiri godine predavala i učenicima u Banjaluci i uvijek me oduševi i iznenadi koliko mladi vole Japan", objašnjava Miho Đekić i dodaje da je za osnovnu pismenost i čitanje japanske štampe potrebno poznavati tri pisma, koja se kombinuju po potrebi, i to najmanje dvije hiljade kanđija, kao i 46 znakova hiragane i katakane.
Pored rada sa djecom, Miho nađe vremena i za ručne radove, pa je tradicionalni zmijanjski vez spojila sa japanskom umjetnošću origami. Japanske origami ždralove, ukrašene zmijanjskim vezom, naša sagovornica je izlagala četiri-pet puta u Japanu.
"Planiram ove godine u Tokiju da postavim novu izložbu mojih radova. Ljudi su do sada pokazivali veliko interesovanje, jer i mi u Japanu imamo sličan vez koji se zove kogin-zashi, tako da mi nije bilo teško savladati tehnike zmijanjskog veza, jer u Japanu imamo predmet domaćinstvo, gdje učimo vez", objašnjava Miho.
Naša sagovornica prisjetila se svojih studentskih dana i trenutka kada se probudila znatiželja i interesovanje za prostor Balkana, a kako kroz osmijeh ističe, sve je krenulo od fudbala.
"Oduševili su me igrači Crvene zvezde kada su osvojili Kup šampiona 1991. godine, posebno Vladimir Jugović. Zvezda je tada imala odlične igrače i osvojili su mi srce svojom igrom. Sada i ne pratim previše fudbal, a tada sam bila veliki zvezdaš", kazala je Miho kroz osmijeh.
Kako ističe, zainteresovala se za zemlje bivše Jugoslavije i jako se rastužila kada su do Japana stigle vijesti o ratnim sukobima na ovim prostorima.
"Dva puta sam dolazila u Crnu Goru, jednom kao volonter sa humanitarnom organizacijom iz Japana, a drugi put samostalno. Posjetila sam djecu iz Bosne i Hercegovine, koju sam upoznala prvi put, a koja su boravila u crnogorskom gradiću Sutomore. Donijela sam im pomoć iz Japana i željela sam da znam šta se dešava na ovim prostorima", objašnjava Miho, koja je po struci socijalna radnica.
Ona je rođena je u prefekturi Fukušima, u gradu Ivaki, ali je život doveo u Derventu. Osnovala je porodicu sa suprugom Branimirom Đekićem, sa kojim ima sina.
Kaže da je u Derventi jako dobro prihvaćena i da se navikla na mentalitet i kulturu ovih krajeve, što joj pomaže kod nostalgije za Japanom i porodicom koja je tamo ostala.
"Još sam se u Beogradu, gdje sam i upoznala supruga, navikla na kulturološke razlike, kao i u Čileu, gdje sam jedno vrijeme boravila na studentskoj razmjeni. Sin i ja svake godine idemo u Japan, jedino nismo za vrijeme pandemije mogli putovati, ali zahvaljujući društvenim mrežama čujemo se svakodnevno i u toku sam sa dešavanjima u Japanu. Najveći šok sam doživjela prvi dan kada sam došla u Derventu, jer nije bilo ni struje, kao ni vode, a ja sam bila jako umorna, jer sam putovala 24 časa", prisjeća se Miho.
Ambasada Japana u BiH dodijelila je prije dvije godine našoj sagovornici priznanje za doprinos i afirmaciju japanskog jezika i kulture.
"Izuzetna mi je čast što sam dobila ovo priznanje i što cijene moj trud i rad. Nastaviću da promovišem i povezujem kulture naše dvije zemlje", kazala je Miho.
Gordana Asentić, direktorica Srednjoškolskog centra "Mihajlo Pupin", kazala je za "Nezavisne novine" da je izuzetno zadovoljna odzivom i interesovanjem koje su učenici iskazali za učenje japanskog jezika i dodala da je sve na dobrovoljnoj bazi i bez ocjenjivanja.
"Došli smo na ideju da praksu koja je nekada postojala ponovo realizujemo. Prvo smo anketirali učenike naše škole i dobili smo dosta dobru povratnu informaciju. Treba naglasiti da bi broj učenika koji trenutno pohađa časove bio još veći, ali imali smo promjene rasporeda časova, tako da nam je dio učenika izostao, i to dobrih učenika, jer djeca koja imaju sedam časova ne mogu stići na časove japanskog. Na časove dolaze i učenici iz susjedne Stručne i tehničke škole", kazala je direktorica Asentić i dodala da su izuzetno srećni što imaju Miho Đekić u Derventi, koja je jako posvećena poslu sa djecom.
Napominje da trenutno pregovaraju sa još jednom stranom ambasadom, i da će, ukoliko dobiju pozitivnu informaciju, učenicima od iduće školske godine omogućiti da izučavaju još jedan strani jezik.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
