SARAJEVO - Kada se podvuče crta na kraju mjeseca, sarajevski studenti suočavaju se sa matematičkom računicom u kojoj su troškovi stanovanja i osnovnih životnih potrepština često znatno veći od prosječnih porodičnih primanja.
Ukratko:
- Studentske sobe koštaju od 350 KM mjesečno, bez režijskih troškova.
- Garsonjere je teško pronaći za manje od 550 KM, uz dodatne troškove stanovanja.
- Dva obroka dnevno mogu koštati oko 20 KM, odnosno približno 600 KM za 30 dana.
Za hiljade mladih koji iz drugih gradova dolaze u Sarajevo, to je prva prava lekcija iz preživljavanja i finansijske akrobatike.
“Nakon talasa poskupljenja, nekadašnji koncept samostalnog života, poznat možda još samo našim roditeljima ili eventualno starijoj braći i sestrama gotovo da ne dolazi u obzir. Danas su studenti primorani na kompromise. Stanove od pedesetak kvadrata sve češće dijele po tri osobe kako bi podijelile teret visoke kirije. Kada se na to dodaju režijski troškovi, koji zavisno od načina grijanja znatno variraju tokom zime, troškovi stanovanja postaju najveće opterećenje”, kazala je za “Nezavisne” studentica jednog sarajevskog fakulteta.
Koji su izazazovi pri pronalasku stana?
Pronalazak stana takođe je težak zadatak, tvrde sagovornici.
“Smještajni kapaciteti su mali, obično u udaljenijim dijelovima grada. Studenti uglavnom traže sobe, odnosno stanove koje dijele sa cimerima, a manjina sebi može em pronaći, em priuštiti garsonjere. Najviše opcija dostupno je u različitim Facebook grupama, gdje se cijene studentske sobe kreću od nekih 350 KM pa naviše, bez uračunatih režija. Garsonjeru ne možete naći ispod 550 KM, a tu su automatski i režijski troškovi veći”, kazala je studentica za “Nezavisne”.
S druge strane, alternative poput studentskih domova mnogima nisu primamljive zbog loših uslova i nedovoljnih kapaciteta, pa su privatni stanovi često jedina opcija.
Nevidljivi, svakodnevni troškovi
“Ono o čemu se, moj je makar stav, ne govori u javnosti dovoljno jesu nevidljivi, svakodnevni troškovi koji posebno pogađaju studentice. Osnovni higijenski proizvodi, kozmetika i menstrualne potrepštine predstavljaju stalan mjesečni izdatak koji se ne može izbjeći. Kada se tome pridodaju troškovi eventualnih lijekova ili dopunskih potrepština, jasno je da “osnovna korpa” jednog studenta uveliko prelazi granice onoga što jedna naša prosječna porodica s više djece može uopšte finansirati”, kazala je za “Nezavisne” majka dva sarajevska studenta.
Terenskim istraživanjem redakcije "Nezavisnih" ranije je utvrđeno da se cijene higijenskih uložaka i tampona kreću između dvije i osam konvertibilnih maraka, u zavisnosti od brenda, kvaliteta i veličine pakovanja. Ovo je samo jedan od troškova koju prosječna studentica pokriva svojim mjesečnim budžetom. Postoji prostor za istraživanje cijena drugih potrepština, poput lijekova protiv bolova, čajeva, hormonskih terapija, suplemenata (na primjer za studentice koje boluju od anemije), te ginekoloških pregleda.
Kako se uklopiti u prosječene plate?
Kako je navela majka studenata, ako u porodici dva roditelja rade za prosječne plate i moraju poslati značajan iznos djetetu u drugi grad, postavlja se pitanje kako pokriti sve ostale troškove doma u kojem žive.
“Upisala sam fakultet na budžet, samim tim sam redovni student. Upisnina mi je bila veća od očekivane, što je, priznajem, moj propust. Zapravo je cjelokupan proces upisa bio veoma iznenađujuć za mene, budući da sam čitav život živjela i osnovne studije završila na univerzitetu na teritoriji Republike Srpske. Prvo što mi je bilo čudno što odjednom ispunjavam nekih sedam uplatnica, koje se pritom naplaćuju. Od tih sedam uplatnica, na jednoj je iznos bio dvije marke, gdje mi na kraju cijena uplatnice i participacija premašuju uplaćeni iznos”, kazala je za “Nezavisne”, njena kćer, novopečena sarajevska studentica.
Ona je poručila studentima da dobro obrate pažnju na traženu dokumentaciju, kako sebi i porodici ne bi zadavali dodatni posao.
“Na sajtu fakulteta nigdje nije bilo navedeno koliko Izvod iz matične knjige rođenih mora biti star. U pitanju je dokument koji ne zastarjeva, te je obično praksa da se navodi ukoliko rodni list mora biti izvađen u posljednjih pola godine. Na kraju mi je majka autobusom slala papire, a u studenstkoj službi su me gledali kao da sam sa druge planete, kao da se sve podrazumijeva”, podijelio je student za “Nezavisne”.
I zabave koštaju
Kada je riječ o društvenom životu, studenti ističu da se navike mijenjaju. Izlasci više nisu svakodnevica, već se svode na povremene rituale i druženja. Iako su cijene u klubovima i kafićima u porastu, studenti pronalaze načine da se zabave unutar vlastitih budžeta, često dajući prednost kućnim druženjima prije samog izlaska.
“Poskupljenje izlazaka vlasnici klubova opravdavaju “poboljšanjem usluge”. To u suštini znači da će na studentskoj žurci umjesto nekog di-džeja iz naših, studentskih redova na brucošijadu doći neka poznata ličnost. Samim tim, cijene su veće, a na studentskoj žurci teško je sresti stvarnog studenta”, kazao je jedan od njih za “Nezavisne”.
Ipak, nije sve tako crno. Određene pogodnosti značajno olakšavaju studentski život u Sarajevu.
Uz potvrdu s fakulteta, studenti ostvaruju pravo na besplatne vožnje gradskim saobraćajem, što je značajna ušteda i olakšica za kretanje kroz grad.
“Uz indeks sam kao student besplatno prisustvovao koncertima Sarajevske filharmonije, a znam da postoje popusti, pa čak i besplatni obilasci muzeja, galerija i pozorišta, i to ne samo za studente, već i za neke druge kategorije”, kazao je za “Nezavisne” jedan od studenta ovog grada.
Kakve su cijene hrane?
Zanimljivo je i to da su cijene hrane u Sarajevu, uprkos uobičajenom mišljenju da je glavni grad znatno skuplji, u mnogim segmentima izjednačene s drugim gradovima u Bosni i Hercegovini.
“Pojedini proizvodi su čak i jeftiniji u odnosu na ostatak BiH, pa je osnovna razlika uglavnom u cijeni same nekretnine i u cijenama režija”, kazao je za “Nezavisne” otac sarajevske studentice, dodajući kako kćerka godinama sve lakše uspijeva isfinansirati boravak u gradu, što, kako kaže, ne bi bilo moguće da ni sama nije zaposlena.
Sarajevski studenti uglavnom se hrane vani, gdje ih se većina slaže kako im to štedi vrijeme, a cjenovno dođe na isto.
“Ima nekoliko mjesta u gradu gdje se hranimo. Oni u studentskim domovima mogu jesti u menzi, a mi ostali se snalazimo. Uglavnom obrok ne možeš priuštiti ispod 10 maraka. Dakle, dva obroka dnevno su 20 KM, na trideset dana je to 600 KM. Zvuči kao ogroman trošak, to svakako i jeste, ali ako se zamislimo, to je minimum za svakog čovjeka, ne samo studenta, da iznese dan a da se ne onesvijesti”, objasnio je student za “Nezavisne”.
Studentsko zaposlenje
Kada se govori o temi studentskog zaposlenja, to takođe predstavlja veliki izazov, posebno redovnim studentima.
“Moji su imali ideju da, makar za početak, živim u Istočnom Sarajevu. Troškovi života, primarno smještaja, jesu manji, i to bi zaista bilo olakšavajuće. Međutim, nisam vozač, posao mi ima dvokratno radno vrijeme, a centralni dio dana mi zauzimaju akademske obaveze. Samim tim iz kuće izlazim u oko sedam časova, a vraćam se oko 23 časova. Prema toj računici, imam osam funkcionalnih sati u danu da se posvetim sebi, gdje bi mi otprilike dva sata dnevno otpadala na prevoz, pod uslovom da u tim terminima zaista postoje linije javnog saobraćaja na koje bi se čovjek mogao svakodnevno osloniti”, kazao je student za “Nezavisne”.
Sagovornici “Nezavisnih” slažu se u činjenici kako sarajevski studentski život zahtjeva visok nivo snalažljivosti, kako studenta, tako i njihovih roditelja. Između skupih kvadrata i nepredvidivih režija s jedne strane, te besplatnih prevoza i kulturnih sadržaja s druge, studenti uspijevaju pronaći balans, učeći ne samo iz knjiga, već i iz svakodnevnog planiranja sopstvenog budžeta.