SARAJEVO, BANJALUKA - Početak i ove školske godine u BiH obilježila su pitanja prava učenika na nacionalni jezik u školama, odnosno sredinama u kojima se obrazuju.
U Republici Srpskoj oko 160 djece bošnjačke nacionalnosti u Vrbanjcima, Konjević Polju i Kotorskom neće pohađati redovnu već instruktivnu nastavu, dok i u FBiH dobar dio srpske i hrvatske djece nema nacionalnu grupu predmeta.
Posljednjih su mjeseci takođe primjetni i drugi oblici potenciranja nacionalnog identiteta, poput situacije u Brčkom, gdje je jedan od roditelja srpske nacionalnosti bio protiv toga da dijete uči prosvjetni radnik druge nacionalnosti. Nesprovođenje ustavnih prava, s jedne strane, i potenciranje kolektivnog odnosno nacionalnog identiteta ispred lingvističkih i stručnih pitanja, s druge strane, očito je prostor za politizaciju i političku manipulaciju.
Berina Ceribašić, izvršna direktorica NVO "Naša djeca" iz Sarajeva, kaže za "Nezavisne" da su djeca predmet političke manipulacije i diskriminacije, podsjećajući da su prava roditelja da se opredijele za jezik koji će djeca izučavati, a ne pravo politike da to pitanje nameće.
"Mi već tri godine govorimo da je od interesa svih u BiH da se djeci, kako u RS, tako i u FBiH omogući pravo na njihov nacionalni jezik i grupu predmeta. Obraćali smo se svima, odnosno odgovornim pojedincima bez obzira na to iz kojih su stranaka tada bili ili su sada, a istovremeno smo izričito zabranjivali da se politički miješaju u naša nastojanja. Rezultata nema. Ova situacija najviše šteti djeci, jer umjesto da im se daju prava, politički se manipuliše i odugovlači s agonijom", napominje Nedžad Smajlović, jedan od roditelja iz Vrbanjaca.
Poslanik SNSD-a u Skupštini Livanjskog kantona Slaviša Mihajlović medijima je rekao da su đaci u tom kantonu, gdje je najveća koncentracija srpskih učenika u FBiH, godinama diskriminisana, a iste tvrdnje iznosi i predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u Tuzli Slavko Peričević.
Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS, kaže da je u Ustavu RS definisano da Bošnjaci u RS govore jezikom bošnjačkog naroda, a ne bosanskim jezikom, kako roditelji traže.
Sociolog Slavo Kukić, ipak, napominje da je posljednjih 25 godina politička filozofija postala dominantna, dok se od devedesetih godina prošlog vijeka manipulacija temelji na istim osnovama, samo se mijenjaju objekti, odnosno skupine.
"Od radničke klase, preko penzionera, do djece, ali svaki put odjek je isti. 'Mi' smo ugroženi od 'njih' i 'moramo se homogenizirati jedni oko drugih, jer nam prijeti nestanak'. U BiH se dakle ne otvara stručno ili lingvističko pitanje jezika, već nacionalnog identiteta. U razvijenijim sredinama roditelj se bavi kompetencijom nastavnika, a ne nacionalnošću. Posljedice su i različiti ataci. Međutim, mi moramo promijeniti logiku da bismo se riješili ovakvih vrsta sukoba. Ovi koji upravljaju nemaju volje ni kompetencije da rade na tome, pa i ulaze u sferu iracionalnog 'ako treba, jest ću novine, ali ne dam kolektivni identitet', što je svakako manipulacija, put da se ne bavimo pitanjem ekonomske održivosti i odlaskom djece iz zemlje", napominje Kukić za "Nezavisne".
Ombudsman za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur kaže da u ovakvim okolnostima u BiH nije lako biti dijete.
"Kao međunarodni subjekt država se obavezala da prihvata međunarodne standarde, a to su prava svih roditelja da odaberu način obrazovanja za djecu. Kada vlast to onemogući, otvara se prostor za političku manipulaciju", dodala je ona.
Treći protokol
"Obaveza odraslih je da djeluju i donose odluke od najboljeg interesa za djecu, a ne da djecom manipulišu u dnevnopolitičke svrhe, ugrožavajući njihovo obrazovanje. Ukoliko naša zemlja odnosno političari koji je vode nisu u stanju da za dobrobit djece donesu ispravnu odluku, pomoć treba potražiti od Evropskog suda za ljudska prava, a ako naša zemlja uskoro potpiše Treći opcioni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o komunikacijskim procedurama, žalbe će se moći uputiti i UN komitetu za prava djeteta", naglasila je Berina Ceribašić, izvršna direktorica NVO "Naša djeca" iz Sarajeva.