IT industrija u svijetu odavno raste, dok Bosna i Hercegovina po starom dobrom običaju kasni za njim. Tek odnedavno se ovom sektoru posvećuje više pažnje, ali je to još uvijek nedovoljno.
Iako oni koji se opredijele za rad u IT sektoru ne čekaju na zaposlenje, a i plate su visoke, postavlja se pitanje zašto se ne radi nešto konkretno kada su u pitanju studentske prakse za studente koji su se odlučili za ovu oblast.
Za trenutne probleme, rješenje postoji, a to dokazuje i Studija IT sektora u Kantonu Sarajevo koja je usvojena ove godine. Studija definiše neophodnost povećanja nivoa znanja nastavnog kadra, modernizaciju nastavnih planova, te direktnu saradnju firmi IT sektora i obrazovnih institucija. Takođe, uz povećanje upisnih kvota na postojećim fakultetima Studija predlaže osnivanje ili restrukturisanje najmanje dvije srednje stručne škole, osnivanje IT fakulteta u okviru Univerziteta Sarajevo, ali i inkorporiranje i privlačenje privatnih obrazovnih institucija u IT obrazovanje, uz zapošljavanje diplomiranih u IT sektoru.
Sve firme sa prostora BiH koje smo kontaktirali imaju slično gledište na ovaj problem. Prvenstveno smatraju da je problem u državi, te od toga polaze ostali problemi kao što su ugovori oko obavljanja prakse, ali i novčana sredstva koja se moraju izdvojiti za dodatne seminare i razne edukacije, koje će pomoći studentu da u budućnosti bude konkurentniji na tržištu.
Spremni su da svoje znanje prenesu i na mlade, ali studenti obično moraju da ispunjavaju određene uslove kako bi bili primljeni na praksu. Obično je to preporuka fakulteta ili nešto slično. Ponekad se događa da je obavljanje prakse samo dobra volja studenta, jer visokoobrazovane institucije okreću glavu od odgovornosti za obavljanje prakse. Da bi se prijavili za obavljanje prakse, studenti nerijetko treba da predaju i preporuku, koje većinom studenti pišu sami, a potpiše ih neki od profesora sa fakulteta, čak i ne čitajući šta je napisano.
Poslodavci smatraju da je studentska praksa od velike pomoći, ali da joj treba pristupiti ozbiljno. Dobar učinak tokom prakse studentu može biti od velike pomoći, ne samo da dostigne određen nivo znanja, nego da se zaposli u istoj firmi.
Međutim, da bi dobio priliku za obavljanje prakse, student u većini slučajeva mora sam da je pronađe. Obrazovni sistem se skoro isključivo bazira na teorijskom znanju, što praktični dio čini manje važnim. Praksa je na svim fakultetima bitnija od teorije, ali joj se ne poklanja dovoljno pažnje. Zahvaljujući njoj studenti se susreću sa onim što ih čeka nakon diplome, ali se čini da fakulteti nisu spremni, a ni zainteresovani da problemu pristupe znatno ozbiljnije.
Primjeri dobre prakse
Ekonomski fakultet u Banjaluci, Saobraćajni fakultet u Doboju, Veterinarski fakultet u Sarajevu i Mašinski fakultet u Banjaluci insitucije su za primjer drugima jer su prepoznali važnost povezivanja sa poslodavcima te osnovali posebna tijela, u koja su uključili predstavnike poslodavaca, te će na taj način intezivirati saradnju sa privredom. Zagovaranje sa uspostavu takvih tijela dio je kampanje koju provodi asocijacija Akademac, a njen rad podržava USAiD kroz program CSSP.
Firme zainteresovane za praksu
„Atlantbh“ iz Sarajeva pozive za praksu objavljuje tri puta godišnje.
„Mi po svakom pozivu dobijemo oko 100 prijava, a primimo 7 do 10 praktikanata“, govori marketing menadžerica Sabina Grcić, dodajući da ne nailaze na poteškoće kada je u pitanju obavljanje prakse za studente.
Marketing menadžerica „SPARK-a“ iz Mostara Nikolina Zeljko ističe da je kod njih situacija malo drugačija.
„Jedini uslov je da fakultet pošalje studenta na praksu. Najveća prepreka je nepostojanje zakona o studentskim praksama“, rekla je Zeljko i dodala da se studenti često informišu o praksi, jer nude besplatne radionice programiranja.
Banjalučka firma „BAY42“ ne očekuje pomoć države, ali smatra da bi pomoć fakulteta u reklamiranju firme bila korisna.Često se zanemaruje činjenica da je za dodatnu obuku mladih koji nemaju dovoljno iskustva, potrebno izdvojiti finansijska sredstva.
„Potrebno je izdvojiti sigurno 5.000 KM kako bi se osposobili za rad“, naglasio je direktor „BAY42“ Dženis Softić.
Drugi se takođe slažu da su pored truda i rada potrebna i novčana sredstva, ali nisu precizirali o kojem iznosu je riječ. Istakli su da je potrebno najmanje godinu dana i minimalno četiri sata dnevno kako bi se student pripremio za budući rad.Studenti se često javljaju na pozive za praksu, jer žele ostati u firmi nakon njenog završetka. U „SPARK-u“ postoji mogućnost da se student nakon prakse zaposli.
„Ukoliko je riječ o deficitarnom zanimanju i pokazuje popriličan nivo predznanja, postoji mogućnost da se zaposli“, govori Zeljko.
Iz „Atlantbh“ kažu da student nije obavezan da se prijavi za posao nakon obavljanja prakse, ali da to može uraditi ukoliko želi.Softić ističe da upravo zaposlenje i jeste cilj obavljanja prakse.Na pitanje da li je dobra povezanost tržišta rada i obrazovanja, njegovo mišljenje je da je situacija bolja nego prethodnih godina.
„Atlantbh“ smatra da postoji prostor za napredak, dok je „SPARK“ detaljnije objasnio šta je potrebno promijeniti.
„Obrazovanje i tržište rada su slabo povezani. Problem leži u slaboj komunikaciji između poslodavaca i obrazovnih institucija. Primjetna je velika nezainteresovanost obrazovnih institucija za prilagođavanje potrebama tržišta rada“, rekla je Zeljko, te dodala da najveći problem leži u državi, a potrebno je uvesti određene mjere i reforme kako bi se tržište i obrazovanje uskladili.
Sa ovim bi se vjerovatno složila i većina studenata koji misle da je praksa u bh. obrazovanju nepravedno zanemarena i da je odgovornost na fakultetima da studentima obezbijede praksu, te da ih usmjeri ka firmama koje bi im izašle u susret.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.