Treba li školski čas umjesto 45 trajati 60 minuta? Sudeći po nekim školama u Njemačkoj promjena stogodišnje školske satnice više je nego poželjna kako za učenike, tako i za njihove rezultate. I drugdje u Evropi su školski časovi duži. Znate li uopšte zašto školski čas traje 45 minuta?
Naime, za njemačke pojmove vrlo loši rezultati u uporednoj međunarodnoj studiji Pisa, koji su obrazovni sistem zemlje plasirali negdje oko sredine ljestvice, natjerali su i političare i pedagoge na propitivanje postojećeg obrazovnog sistema. Zato su neke škole odlučile promijeniti ritam školskog dana, te umjesto rascjepkanosti nastavnih jedinica u 45-minutne časove, uvele duže nastavne blokove.
Tako na primjer, u jednoj gimnaziji u Neusu nastavni sat traje 67,5 minuta, dok u nekoliko kilometara udaljenoj gimnaziji u Troisdorfu školski satovi traju 60 minuta, a školsko je zvono ukinuto. A u školi Lindlar u Kelnu nastavni čas traje čak 90 minuta, piše Deutsche Welle. Duži školski časovi omogućuju i nove nastavne forme poput rada u malim grupama, intenzivnijeg eksperimentiranja i više vremena za referate samih učenika. A nakon tih blokova slijede i duži odmori.
Da ove promjene nisu samo neke nove ideje školskih direktora pokazuju i ankete provedene među učenicima, koji velikom većinom podržavaju reforme. S jedne strane imaju manje stresa na času, jer i učenici i nastavnici imaju više vremena da nešto pitaju ili objasne. Takođe, imaju manji broj različitih predmeta tokom dana, pa i manji broj knjiga koje trebaju nositi u školu. A uz to su i pauze duže – više vremena za obrok ili druženje s vršnjacima.
Da 45-minutni školski čas u Evropi nije nikakva samorazumljivost pokazuju i ovi primjeri: u Austriji školski čas traje u pravilu 50 minuta, dok u Francuskoj, Italiji, Holandiji ili u SAD-u dužina školskih časova varira između 50, 60 i 90 minuta. Studije pokazuju da se u okviru nastave koja je organizirana po načelu 90-minutnih blokova opseg naučenog gotovo udvostručuje, dok se broj povreda učenika smanjuje za 80 posto. Dodatni efekt je i privikavanje na studijski način rada, gdje je uobičajena praksa da seminari ili predavanja traju po 90 minuta.
Inače, skraćenje školskog sata je 2. oktobra 1911. godine uveo pruski ministar kulture Avgust fon Trot cu Zolc. Do tada je školski čas trajao, kao i obični, 60 minuta, a nastava je održavana i prije i poslije podne. Zbog učestalih pritužbi nastavnika da učenicima pada koncentracija, pogotovo u poslijepodnevnim časovima nastave, ministar je ukinuo nastavu poslijepodne. Da bi zadržao isti broj nastavnih sati, skratio je školski čas za 15 minuta.