BANJALUKA - Interaktivni elektronski bukvar, namijenjen djeci predškolskog uzrasta i učenicima prvih razreda osnovnih škola, neprihvatljiv je za pedagoge sa ovih prostora, jer smatraju da najmlađi mnogo vremena provode uz računare.
Iako su saglasni da je kompjuter postao potreba, smatraju da bi najmlađe u prvim godinama školovanja elektronski bukvar i šarenilo sa monitora samo još više odvojilo od pisanja i knjige. Ovu ocjenu dali su nakon što je Ministarstvo prosvete Srbije odobrilo projekat "Interaktivni bukvar", koji bi uskoro trebalo da bude testiran u tamošnjim predškolskim ustanovama i osnovnim školama.
Motorika prvačića, ističu pedagozi iz RS, posljednjih godina nije na zavidnom nivou, jer po držanju ruke može se primijetiti da je ona uvijek u položaju kao da drži računarski miš, a ne olovku.
"Djeca ne znaju da drže olovku, zato nikakvo elektronsko sredstvo ne može i ne bi trebalo da zamijeni osnovni sistem učenja. Nesporno je da će im računar biti potreban u budućnosti, ali bar ovaj početak školovanja treba da ostane kakav jeste, kako bi usvojili osnovne stvari. Osim toga, monitori djeci oštećuju vid", ističe Mirjana Vukojević, pedagog u banjalučkoj Osnovnoj školi "Ivo Andrić".
Najmlađe, dodaju stručnjaci, sve više zanimaju računari, jer to dozvoljavaju roditelji, pa su nezainteresovani za pisanje, a mnogo je mališana koji "bježe" od čitanja.
Željka Bosiljčić, pedagog u bijeljinskoj Osnovnoj školi "Vuk Karadžić", podsjeća da je za najmlađe veoma bitan razvoj grafomotorike, što usporava korištenje tastature ili tač skrina.
"Učenje pomoću interaktivnog bukvara računare bi još više približilo djeci i istina je da je u tome budućnost, ali ne smijemo da zaboravimo pisanje rukom. Za čitanje mogu da koriste elektronke medije, ali papir i olovka su nezamjenjivi", ističe ona.
Trebinjski nastavnici saglasni su sa kolegama i kažu da djeci već sada treba više ograničiti sjedenje ispred računara.
"Ne fali njima sjedenja pred kompjuterima i zato na početku školovanja moraju više vremena da provedu uz papir i olovku", kaže Milorad Stevović, nastavnik i direktor Osnovne škole "Jovan Jovanović Zmaj" u Trebinju.
Iako se roditelji označavaju kao glavni krivci za sve češće sjedenje pred računarom, mnogo je onih koji bi voljeli da djeca u vrtićima i prvim razredima ne koriste ovakve vrste pomagala.
"Sve je to lijepo i elektronski bukvar je kao slovarica, ali nisam za njegovo korištenje u školi. Dijete mora da nauči da piše, čita i da se druži sa vršnjacima, a ako im još i slovarica postane elektronska pitam se kakvo će im djetinjstvo biti. Ionako se trudim da maksimalno ograničim sjedenje pred računarom, a da učenje bude lakše uz igru. Život se današnjoj djeci svodi samo na kompjuter", dodaje Sanja Džida, majka šestogodišnjg dječaka.
"Dositej" za interaktivno učenje
U Ministarstvu prosvjete i kulture RS ističu da je elektronski bukvar interesantna ideja, ali da treba sagledati sve aspekte njegovog uvođenja u škole.
"Sigurno je da ćemo pratiti iskustva iz okruženja. Ministarstvo prosvjete i kulture RS kontinuirano radi na informatizaciji škola i trenutno je u toku realizacija projekta 'Dositej', odnosno učenje jedan na jedan u okviru kojeg će u 63 škole u RS biti instalirano 10.200 računara za učenike i 800 za nastavnike. Međutim, elektronska nastava nije zamjena za tradicionalno izvođenje nastave, već isključivo pomoć", kaže Branka Rogač, portparol Ministarstva.