CAZIN - U vremenu kada je učitelj bio simbol poštovanja i moralnog autoriteta u svakoj zajednici, ime Izete Handanagić Ćurtović u Cazinu, i tada a tako i danas izgovara se s posebnim poštovanjem.
Gotovo četiri decenije provela je u prosvjeti, odgajajući i obrazujući generacije učenika, a iako je već dvadeset godina u penziji, duh učiteljice u njoj ne gasne.
"Učitelj je nekad bio sve, i pedagog, i psiholog, i domar. Učitelj koji ne voli djecu i svoj posao ne bi trebao raditi u školi", kaže za Fenu Izeta Handanagić Ćurtović, prisjećajući se vremena kada se škola podjednako bavila obrazovanjem i odgojem.
"Razlika između tadašnjeg i današnjeg obrazovanja je nebo i zemlja. Nekada se znalo šta znači poštovanje, red i odgovornost, danas toga sve manje ima", počinje razgovor ova vrijedna prosvjetna radnica u penziji.
Svoj radni vijek pamti po desetinama generacija koje su kroz njeno učenje prošle, ali i po neprocjenjivom iskustvu koje je sticala i dijelila.
Međutim, kada je rat stigao u BiH početkom devetestih godina prošlog vijeka, učionicu je zamijenila humanitarnim radom.
Danas, u miru i tišini svog doma, okružena starim fotografijama i priznanjima, Izeta Handanagić Ćurtović sabira godine iza sebe ispunjene ponosom i zahvalnošću.
"Moj najveći lični uspjeh je to što sam uspjela podići i odgojiti svoju djecu bez skandala, a još sam više ponosna na svojih 40 godina rada i generacije koje sam obrazovala i odgajala", navela je Izeta.
Na kraju, uz blag osmijeh i pogled koji se zadržao na jednoj staroj fotografiji nje sa učenicima, poručuje mladima ono što je govorila i svojim učenicima:
"Vratite se onom što su vas učili u školi, volite domovinu i porodicu. Domovina je jedna, majka je jedna, a domovina je kao majka".
