Jedan od problema s kojim se roditelji susreću, ali o kojem niko ne voli govoriti, je šta treba učiniti kada vaše dijete nešto ukrade.
Veoma je uobičajeno za djecu mlađu od šest godina da kradu jer još nemaju dovoljno razvijenu svijest o ličnoj svojini. Zapravo, prije pete ili šeste godine dječji pogled na svijet je poprilično egocentričan i svodi se na "ono što hoću, to ima da dobijem".
To znači da ako želi igračku drugog djeteta, samo će posegnuti za njom i uzeti je.
Pošto su djeca mala da bi razumjela da ono što rade nije lijepo, na roditeljima i drugim odraslim osobama je da ih nauče o privatnom vlasništvu, posjedovanju, pozajmljivanju i krađi.
Nakon što napune šest godina, trebalo bi da znaju da se ne smije krasti. Ako se u tom dobu desi krađa, roditelji moraju da otkriju zašto dijete krade i shodno tome da ga disciplinuju kako bi ga podsjetili da nije lijepo krasti.
Koji god razlog bio zašto dijete krade, roditelji treba da se ozbiljno (i promišljeno) suočiti s problemom.
Disciplina
Svaka metoda treba da ima za cilj da nauči da se to ne smije i ne valja raditi
Samokontrola: Mlađa djeca imaju poteškoća sa samokontrolom.
Ako dijete želi uzeti nešto, iako ono zna da krađa nije u redu, jednostavno si ne može pomoći zato što nema samokontrolu.
Vi morate svom djetetu dati mogućnost da dobije šta želi, ali na pošten (i primjeren) način.
Potrebe: Djeca su u potpunosti zavisna o svojim roditeljima. Dijete koje se osjeća kao da njegova osnovna potreba nije ispunjena preuzima stvar u svoje ruke.
Najlakši način za dijete je da uzme (ukrade) ono za što misli da mu je potrebno.
Iako roditelji mogu misliti da dijete ima sve što mu je potrebno, djetetovo poimanje potrebe je totalno drugačije. Na primjer, ako djetetov školski prijatelj ima džeparac, a vaše dijete ne, onda vaše dijete može imati potrebu za džeparcem.
Ono će osjećati nedostatak ako ga nema, čak i ako vi djetetu priuštite sve što bi si ono samo moglo kupiti novcem. U tom slučaju dijete može biti u iskušenju da ukrade novac samo zato što želi džeparac kao svi ostali.
Pažnja: Vjerovatno najčešći razlog da djeca kradu je nedostatak pažnje. Dijete koje nema ispunjene emocionalne potrebe osjeća se prazno iznutra.
Ono može ukrasti stvari kako bi pokušalo da popuni tu prazninu. Često su djeca koja kradu usamljena ili imaju poteškoća u školi ili s prijateljima. Mnoga djeca nemaju pažnju koja im je potrebna.
Nedostatak pažnje
Vjerovatno najčešći razlog što djeca kradu je nedostatak pažnje
Takvo se dijete može osjećati nevoljeno ili da roditelj nisu zainteresovani za njega.
Ta djeca svoje emocionalne potrebe i želje zadovoljavaju tako da nešto ukradu. Krađa je njihov način kojim izražavaju svoje nezadovoljstvo i traže zadovoljenje svoje potrebe za pažnjom.
Kontrola: Djeca su izrazito svjesna svoje ranjivosti. Ako dijete ima poteškoća i gubi osjećaj za kontrolom svog života, ono može ukrasti kako bi uspostavilo osjećaj kontrole ili se pobunilo zbog svog stanja.
Disciplina: Kako roditelj disciplinuje dijete kada nešto ukrade je lična stvar, ali svaka metoda treba da ima za cilj da nauči da se to ne smije i ne valja raditi.
Ako je izvinjenje jedna od metoda povedite računa jer se djeca često neiskreno izvinjavaju. Ako dijete uporno krade i vi ne možete ništa da učinite po tom pitanju, obratite se stručnjaku za mentalno zdravlje i on će odrediti šta učiniti da se takvo ponašanje zaustavi.
Prve krađe
Prve male krađe se dešavaju u vrtiću jer prisustvo vršnjaka stvara prilike za odmjeravanje i takmičenje sa drugom djecom između stvari koje se posjeduju.
Iako rijetko, to odmjeravanje može da navede dijete da prisvoji neki željeni predmet, kako što su bomboni ili neka igračka, ako se nađe u situaciji da to može da uradi, a da ga niko ne vidi.
Šta učiniti?
Kada uhvatite dijete u krađi, vaša reakcija treba da bude primjerena činjenici da li se to dešava prvi put ili po ko zna koji.
Ako su u pitanju mala djeca, roditelji treba da im objasne kako to nije u redu raditi - da uzimanje stvari bez pitanja ili plaćanja povređuje nekog drugog.
U slučaju školarca, takođe je bitno da se vrati ukradena stvar. U uzrastu do prvog ili drugog razreda dijete bi trebalo da zna da je krasti loše, ali ono što je potrebno je pojasniti mu posljedice.