Slavni rimski državnik, književnik i besjednik Ciceron jednom je rekao: "Korijenje nauke je gorko, ali plodovi su slatki." Možda je upravo to imao na umu direktor najnovije, ali i najstriktinije londonske škole.
Naime, riječ je o strogoj školi "West London Free School" (WLFS), gdje je besprijekorna uniforma samo jedna od stavki koje su učenici obavezni da poštuju svaki dan.
Naravno, pored rigorozne discipline, izražena je i konkurentnost među učenicima, koji nastoje da budu najbolji među najboljima, bilo da je riječ o redovnim predmetima, ili vannastavnim aktivnostima. Ono po čemu se ova škola razlikuje od drugih svakako je obavezan latinski jezik, koji se danas rijetko gdje izučava u Engleskoj.
Ipak, najneobičnije je to što ova škola nije privatna, sa basnoslovnom školarinom, već besplatna, koju plaćaju britanski poreski obveznici i uopšte nije selektivna. Ona je možda i najbolji primjer vizije Majkla Gouva kako jedna državna škola može biti ispred ostalih, daleko poznatijih.
Ovo svakako nije bilo kakva škola; riječ je o školi koju je osnovao Tobi Jang, najveći zagovornik državnih nezavisnih škola. WLFS je prošle godine otvorio Boris Džonson, gradonačelnik Londona.
Škola je ponosna na svoju striktnu disciplinu; jedan učenik je dobio ukor jer mu je kosa bila prekratka. Ipak, oni koji imaju sreće da budu u ovoj školi, uživaju u "klasičnom, ali liberalnom" obrazovanju.
Mobilni telefoni su zabranjeni, razredi su relativno malobrojni, a nastavnici u specijalnim prilikama nose crne toge. Zbog žvakanja gume slijedi školski pritvor, a svaki dan je obavezno pisanje domaće zadaće najmanje sat vremena. Učenici su obavezni da bar četiri puta sedmično ostaju na vanškolskim aktivnostima, kao što su drama, mandarinski kineski ili arapski. Uniforma je za svaku pohvalu, a kako ne bi i bila, kada je nabavljaju od proizvođača koji izrađuje uniforme za slavne Iton i Harou.
Jang kaže da je njegova škola za svu djecu, jer jednostavno ne želi da prihvati da je djeci uskraćeno vrhunsko obrazovanja samo zato što potiču iz porodica srednje klase ili ih odgajaju samohrani roditelji. On smatra da svoj djeci treba pružiti jednaku šansu.
"Kada smo tek otvorili vrata naše škole, svi su nam govorili da ćemo privući samo bijelu djecu iz bogatijih britanskih porodica. Međutim, činjenica je da čak polovini naših učenika engleski nije maternji jezik, te da 35 odsto naše djece pripada crnačkoj, azijskoj i drugim manjinama. Čak četvrtina đaka potiče iz veoma, veoma siromašnih porodica", kaže Jang.
Ističe da je najveća vrijednost njihove škole to što je mješovita, što se ovdje mogu vidjeti djeca svih rasa i svih društvenih slojeva. Tvrdi da je još rano govoriti o rezultatima, ali da imaju visoka očekivanja za svako dijete koje uđe u WLFS.
Sama škola izgleda relativno skromno, ali svuda su izražene intelektualne ambicije, pa čak i u obliku latinskih izreka okačenih po zidovima, kao što je "Sapere aude - Usudi se biti mudar!" Škola se sastoji od četiri objekta, zgrade od kojih svaka nosi nazive grčkih gradova: Atina, Korint, Olimpija i Sparta.
Latinski se počinje učiti u 11. godini, i učenici ovaj takozvani mrtvi jezik vrlo dobro prihvataju. Štaviše, svi aktivno učestvuju na času i bukvalno se međusobno bore ko će prije tačno odgovoriti na postavljeno pitanje.
Iako mnogi od njih nikada prije nisu čuli za latinski jezik, činjenica da puni entuzijazma prihvataju latinske poslovice dovoljno govori o samom sistemu rada u ovoj školi.
U jednoj od učionica održavaju se časovi muzičkog vaspitanja i svaki učenik zna osnove i svi znaju da koriste klavijature, iako mnogi od njih ranije nisu imali prilike da sjednu za njih. Inače, muzičko obrazovanje se forsira i čak dvije trećine učenika zna da svira neki instrument, za razliku od svega osam odsto djece koja žive u kvartovima Fulam i Hamersmit, gdje se i nalazi škola WLFS.
Takođe, djeca su dosta aktivna i velika se pažnja poklanja fizičkom obrazovanju, ali i takmičarskim sportovima. U kabinetu nastavnika fizičkog već se nalazi nekoliko trofeja iz ragbija, badmintona i drugih sportova.
Inače, dobro vladanje i poštovanje školske discipline je veoma važno za ovu školu i ukoliko su dobra, djeca bivaju nagrađena, bez obzira na to što su se neki protivili ovoj praksi.
"Primjera radi, učenik koji dođe prvi u školu, redovno biva nagrađen", kaže Jang, ne obazirući se na kritičke komentare.
Još jedna bitna karakteristika ove škole jeste što djeca obavezno ostaju na vanškolskim aktivnostima, i tu provedu dva-tri sata duže nego što bi bila u standardnoj školi.
Klubove i kurseve nakon škole vode volonteri, a roditelji, s vremena na vrijeme, daju određenu donaciju za ove aktivnosti, iako to nije obavezno.
Ono što je u današnje vrijeme skoro zaboravljeno, a što se primjenjuje u ovoj školi, jeste da su učenici obavezni da se prema odraslima, kako nastavnicima, tako i posjetiocima škole, odnose sa najvišim poštovanjem.
I dok se na hodnicima čuje žamor, kao i u ostalim školama, čim nastavnik izađe na hodnik, svi se stišavaju i svi polako ulaze u razred. Iako su pravila prilično striktna, djeca izgledaju srećno.
Ubrzo po otvaranju škole, dva učenika su isključena - jedan zbog tuče, drugi zbog krađe. Time je svima dato do znanja da niko neće biti pošteđen.
Jang navodi i slučaj dječaka Kaija Fizla, koji je suspendovan jer je bio ošišan na tri milimetra, što je prema pravilniku škole prekratko i neprihvatljivo. Njegova majka je opravdala njegovu frizuru izjavljujući da je dječak afro-larpskog porijekla i da se kod njih dječaci moraju šišati kratko, kako bi to izgledalo koliko-toliko uredno.
Na kraju su se pojavile i optužbe o diskriminaciji, ali Jang je bio nepopustljiv.
"Kritikovani smo da je riječ o diskriminaciji prema dječaku, zbog kulturoloških razlika, međutim, mi smo sve kritike odbacili kao nonsens. Ono čega se pridržavamo u školi jeste da pravila važe za sve, bilo koje rase i pripadnosti, dakle, izuzetaka jednostavno nema. Jedan od razloga zašto djeca afro-karipskog porijekla ne postižu dobre rezultate tokom školovanja jeste što su u drugim školama diskriminisani, odnosno od njih se u startu ne očekuju dobri rezultati. Kod nas je drugačije i mi od svakog učenika pojedinačno očekujemo samo najbolje", kaže Jang.
Na sreću, Kai je nastavio sa školovanjem, naravno, nakon što mu je kosa porasla do dozvoljene dužine.
"Ako stvorite jedno dobro organizovano i uređeno orkuženje, onda je djeci lakše i da uče i obrazuju se. Ono što je kod nas specifično jeste da ne tolerišemo bilo kakvo kršenje pravila i tako će i ostati", navodi osnivač škole. Filipe Simoes je jedan od roditelja čiji sin Džejms ide u ovu specifičnu školu. On kaže da je prezadovoljan svim što ima priliku da vidi.
"Ono što znam jeste da moje dijete napreduje, a pri tom srećan dolazi kući. Ta djeca se definitivno susreću sa raznim akademskim izazovima i to je u redu. Džejms napreduje i ja sam prezadovoljan. Obično ustaje veoma rano, već u šest sati ujutro, odlazi u školu i nema ga do šest sati uveče. Kada dode kući, odmah radi domaću zadaću, obično oko sat vremena i onda odlazi u krevet", objašnjava Simeos.
Ističe da se njegov sin, otkad je upisao ovu školu, nijednom nije našao u nevolji i da je sjajno što ih tamo uče disciplini.
Najveća na svijetu
"Siti Montesori" u indijskom gradu Laknau najveća je škola na svijetu i zvanično je uvrštena u Ginisovu knjigu rekorda.
Ima čak 45.000 učenika i 2.500 nastavnika. Pohađaju je djeca od tri do 17 godina, a iako se razredi, koji u prosjeku imaju po 45 đaka, čine prenatrpanim, to ni malo ne brine roditelje jer je škola poznata po njihovom odličnom uspjehu, kako na domaćim tako i na međunarodnim takmičenjima.
"Naši učenici ostvaruju svake godine izvanredne akademske rezultate", kazao je direktor i osnivač škole Džagdiš Gandi, ističući među prednostima ove ustanove to što đaci mogu da steknu veliki broj prijatelja.