"Nismo u ratu, ali više nismo ni u miru."
Ovo upozorenje njemačkog kancelara Fridriha Merca prošlog mjeseca možda nema sudbonosnu težinu lamenta ser Edvarda Greja, koji je uoči Prvog svjetskog rata rekao da "svjetla se gase širom Evrope".
Ali, ono označava da se nova stranica istorije okreće, usred talasa upada u vazdušni prostor zemalja NATO ruskih dronova i ratnih aviona, kao i drugih pretećih aktivnosti na moru i u sajber prostoru.
"Evropa je 80 godina smatrala svoj mir neupitnim. Sada više ne može biti sigurna. Nova omiljena fraza za ovo doba nesigurnosti je 'siva zona' - stanje u kojem ništa nije crno ni bijelo; gdje nema ni potpunog rata ni pravog mira", navodi se u analizi CNN.
Ne brine to samo Merca
Bivši generalni sekretar NATO Džordž Robertson, koautor britanskog pregleda odbrane, žalio se zbog nedavnih sajber napada i upozorio da civilna infrastruktura nije spremna.
"Možemo li da zamislimo da je sve to slučajnost - da se svi ovi napadi i sabotaže širom Evrope dešavaju tek tako?", rekao je Robertson na jednom događaju prošle nedjelje.
"Moramo da brinemo o napadima u sivoj zoni. Biće kasno ako se svjetla ugase", nastavio je.
Obratio se publici u idiličnom Vigtaunu, na jugozapadu Škotske, daleko od rata u Ukrajini:
"Imate li lampe sa ispravnim baterijama u svakoj sobi? Imate li svijeće?"
Pojave dronova, koje su dovele do zatvaranja evropskih aerodroma i podizanja NATO aviona, razotkrile su nespremnost Evrope nakon decenija strateškog dremeža i izazvale sumnju u to da li oslabljene vlade, uzdrmane populističkim nemirima, imaju političku volju da se ponovo naoružaju.
Nikada nije bilo više nesigurnosti u pogledu čvrstine američkih bezbjednosnih garancija za NATO partnere.
Rastuće tenzije
Predsjednik SAD Donald Tramp neprestano ponavlja da rat u Ukrajini nikada ne bi počeo da je on bio predsjednik. Ali novo uzbunjivanje dešava se upravo tokom njegovog mandata. Da li je njegova dvosmislenost prema zapadnom savezu, konfuzija u vezi sa "crvenim linijama" i psihodrama laskanja i odbacivanja sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom otvorila put opasnom ruskom avanturizmu?
Rastuće tenzije preko Atlantika jedva da su dotakle američki toksični politički balon. Uglavnom su zasjenjene atentatom na Čarlija Kirka, Trampovim raspoređivanjem Nacionalne garde u američkim gradovima i obustavom rada vlade.
Rusija se, za sada, mudro uzdržala od testiranja američke bezbjednosti.
Ali poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski povukao je analogiju za američku publiku.
"Svaka suverena zemlja ima pravo da se nosi s uljezima", rekao je za CNN. "
"Ne biste tolerisali kubanske migove iznad Floride."
Ruski dronovi
Poljska je bila šokirana kada je više ruskih dronova prošlog mjeseca ušlo u njen vazdušni prostor. Američki zvaničnici nisu bili sigurni da li je to bilo namjerno. Ali to je bilo jedno od najtežih kršenja suverenosti teritorije NATO ikada.
Ideja da se radi o pukoj grešci brzo je pala u vodu. Aerodrom u Kopenhagenu morao je da bude zatvoren dva puta u jednoj nedjelji zbog misterioznih dronova, za koje se sumnja da su ruski. Danska je veliki saveznik Ukrajine. Letovi na aerodromu u Oslu u Norveškoj obustavljeni su nakratko prošlog mjeseca, a zatim ponovo ove nedjelje zbog istog razloga. Minhenski aerodrom je dva puta prošle nedjelje zatvaran. Dana 19. septembra, NATO avioni presreli su tri ruska aviona koja su povrijedila vazdušni prostor Estonije, članice Alijanse.
Rastu zabrinutosti zbog ruske "flote iz sjenke", starih tankera i drugih plovila koja se koriste za izbjegavanje sankcija povezanih s ratom u Ukrajini. Centar za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu izvijestio je ove godine da se ta flota koristi za podvodne napade na kablovsku infrastrukturu, sabotažu i subverziju.
Američko-rusko "resetovanja" odnosa
Rusija je ismijala zabrinutost evropskih članica NATO, nazivajući je paranojom i izgovorom za vojno jačanje koje, kako tvrdi, prijeti Moskvi. "Neću to više raditi", rekao je Putin prošle nedjelje, polusmiješeći se, i negirajući da posjeduje dronove koji mogu da dosegnu Njemačku, Francusku ili Portugaliju.
Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev rekao je u ponedjeljak da je porijeklo dronova nepoznato, ali da se nada da će ti upadi navesti birače u Francuskoj i Njemačkoj da se okrenu protiv svojih lidera.
"Glavno je da kratkovidi Evropljani osjete opasnost od rata na sopstvenoj koži. Da se plaše i drhte kao glupa stada koja se gone na klanje", rekao je Medvedev.
Danas je Medvedev više internet trol nego pravi igrač u Kremlju, ali je neprepoznatljiv u odnosu na predsjednika koji je nekada ručao s Barakom Obamom u "Rejz Hel Burgeru" u Arlingtonu, u vrijeme neslavnog pokušaja američko-ruskog "resetovanja" odnosa.
Pod pretpostavkom da se svi ovi incidenti mogu pripisati ruskom ratovanju u sivoj zoni, koji je vojni cilj Moskve?
"Izgleda veoma vjerovatno da su ruski. I imaju mnogo razloga da to rade", rekla je Kirsten Fontenrouz, predsjednica kompanije Red Six Solutions, koja pruža tehničku ekspertizu američkoj vladi u borbi protiv dronova.
"Testiraju granice međusobne posvećenosti zemalja NATO", rekla je za CNN.
"Koristimo analogiju o žabi u loncu - žaba ne iskoči jer se voda zagrijava polako, pa ne shvata da se kuva. Ovo je isto to: Rusija postepeno povećava temperaturu NATO zemljama. Dokle može da ide?
"Trenutno Rusija testira koliko je Evropa zaista zaštićena", rekla je Kristine Berzina, viši saradnik Njemačkog maršalovog fonda Sjedinjenih Država.
"Da li je evropski pomak ka jačoj moći i odbrani stvaran? Da li Evropljani razvijaju stvarne sposobnosti da zaustave Rusiju? I kolika je američka volja da stane uz Evropu?"
Putin odavno pokušava da unese podjele među članice NATO u Evropi i između SAD i ostatka saveza. To je naročito izraženo tokom rata u Ukrajini, kada se članice udaljenije od bojišta osjećaju manje ugroženo od onih na starim hladnoratovskim linijama fronta u istočnoj Evropi.
Još jedan mogući cilj ratovanja u sivoj zoni, na koji je Medvedev nagovijestio, jeste izazivanje straha među zapadnim biračima, što bi moglo da oslabi političku volju za nastavak naoružavanja Ukrajine.
Borbeni avioni
Zapad je odgovorio na ruski poziv na buđenje jačanjem vazdušne odbrane duž istočnog krila. Britanija i Francuska poslale su borbene avione. Poljska je aktivirala član 4 Povelje NATO radi konsultacija. Najviši evropski lideri govorili su o stvaranju "zida dronova" protiv ruskih bespilotnih letjelica. I u zanimljivom obrtu, Ukrajina - koja sada ima najiskusniju vojsku u Evropi - poslala je svoje instruktore da obučavaju NATO zemlje o ruskim taktikama. Šire gledano, članice su Trampu na ovogodišnjem samitu NATO donijele pobjedu obećanjem da će povećati izdvajanja za odbranu na 3,5% BDP-a.
Genijalnost navodnog ruskog poduhvata leži u tome što je uspjela da uzbuni evropske protivnike uz minimalne napore i troškove.
Majda Ruže, viša saradnica Evropskog savjeta za spoljne odnose u Berlinu, istakla je da Evropa nema ekonomičan način da odgovori.
"Poljska koristi F-35 da obara jeftine ruske dronove - to je stavilo na radar većine evropskih lidera da moraju brzo razviti efikasniju i jeftiniju tehnologiju."
Tramp možda pogoršava situaciju
Ali da li je sve ovo zaista potrebno? Nekoliko dronova koji su ušli u NATO vazdušni prostor nisu ubili nikoga. Možda je bolje okrenuti drugi obraz, jer bi pretjerana reakcija NATO - recimo, ako bi neka članica oborila ruski avion - mogla izazvati eskalaciju koju je Alijansa pokušavala da izbjegne tokom cijelog rata u Ukrajini. Takav stav, međutim, potcjenjuje činjenicu da najveća prijetnja ne dolazi od flote dronova, već od hibridnog, sajber i prikrivenog ratovanja - koje uključuje i snažne ruske sabotaže širom Evrope.
Još jedno pitanje je američki odgovor, koji bi sigurno bio mnogo odlučniji pod bilo kojim modernim predsjednikom osim Trampa.
"Evo ga opet!", napisao je Tramp na društvenim mrežama nakon što su ruski dronovi preletjeli Poljsku, ponašajući se više kao zapanjeni komentator nego kao lider slobodnog svijeta. Kasnije je rekao da bi možda sve to mogla biti greška. Ali na zasjedanju Ujedinjenih nacija prošlog mjeseca sugerisao je da bi države NATO trebalo da obaraju ruske avione - "u zavisnosti od okolnosti".
Evropski lideri u NATO sada pokušavaju da shvate šta tačno predsjednik očekuje od njih i koliko bi SAD stvarno pomogle. Tramp voli da koristi neizvjesnost kao sredstvo diplomatije, ali u ovom kontekstu ta nejasnoća može biti opasna - posebno ako Rusija pogrešno protumači američku ambivalenciju kao slabost.
Američki bezbjednosni kišobran
Trampove strateške namjere teško je razdvojiti od njegovih emotivnih kolebanja u odnosu s Putinom. Trenutno je razočaran jer ga je "prijatelj" odbio u vezi s njegovim mirovnim planom za Ukrajinu - dijelom osmišljenim da mu donese Nobelovu nagradu za mir. Ali, kao što je pokazao ranije, lako podliježe manipulacijama kremaljskog autokrate.
I evropska odlučnost je pod znakom pitanja. Uplašeni ruskom ekspanzionističkom politikom i Trampovim "Amerika na prvom mjestu" pristupom, centristički lideri u Evropi obećali su da će ubrzati ponovno naoružavanje i preuzeti više odgovornosti za sopstvenu bezbjednost. Ali politička kriza u Francuskoj, pritisak na britansku laburističku vladu i izazovi koji čekaju Merca otežavaju prikupljanje novca iz prezaduženih ekonomija i traženje nepopularnih žrtava od birača naviknutih na američki bezbjednosni kišobran.
"Kinetički incident" ili iznenadna eskalacija s Rusijom možda će biti jedino što će razbiti evropsku samozadovoljnost, kaže Berzina.
"To je veoma zastrašujuće, jer znakova ima dovoljno dugo, ovaj rat u Ukrajini traje dovoljno dugo, a Rusija je naučila previše u posljednje tri i po godine da bi Evropa i dalje bila ovako nespremna."
"Svi moraju znati šta da rade"
Kratkoročna spremnost je jedno. Prava bezbjednost doći će tek kada zapadna društva budu otporna na ratovanje u sivoj zoni, sajber napade i hibridne taktike koje koriste Rusija i drugi protivnici.
Kao što je Robertson rekao:
"Odbrana nije samo stvar oružanih snaga zemlje. Naš izvještaj kaže da to mora biti nacionalni poduhvat. Svi moraju biti uključeni. Svi moraju znati šta da rade u vanrednim situacijama."
Nikolas Dungan, izvršni direktor konsultantske firme CogitoPraxis sa sjedištem u Nizozemskoj i član Evropske mreže liderstva, slaže se s njim. "Problem nije u potpunosti vojni, a odgovor nije isključivo vojni", rekao je. "Taj odgovor zavisi od otpornosti čitavog društva, uključujući velike kompanije koje kontrolišu većinu ključnih sistema koji omogućavaju funkcionisanje naših zajednica."
Dungan primjećuje rastuću saradnju između vojnih stratega, koji su itekako svjesni rizika, i privatnog sektora, što potvrđuje nedavna NATO konferencija u Hagu posvećena civilno-vojnoj saradnji (CIMIC).
Ruska prijeteća pozicija pokazuje da vremena nema mnogo. Ali možda je time NATO-u učinila uslugu.