MOSKVA - Zemlje koje imaju nuklearne programe za sada su pošteđene vojne akcije SAD i NATO-a, dok su na udaru zemlje koje su odustale od nuklearnih opcija, što se najbolje vidi na primjeru obaranja režima u nekim bliskoistočnim režimima.
Irak, Avganistan, Libija ... Sve ove zemlje nisu imale, ili su, kao u slučaju Libije, odustale od svojih nuklearnih programa. Danas su režimi ovih zemalja pali pod pritiskom Zapada. Dok, na drugoj strani, za SAD i NATO toliko omrznute države - kao što su Iran, Sirija, Sjeverna Koreja, koje su pod sankcijama, do sada uspješno izbjegavaju "libijski scenario".
Mnogi stručnjaci upozoravaju da zemlje Bliskog istoka, svjesne toga, mogu da počnu trku u naoružanju. Pri čemu će mnoge pokušati da se dočepaju nuklearnih tehnologija. Za svaki slučaj - navodi "Glas Rusije".
"Revolucionarni nemiri" na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi potisnuli su u drugi plan ne manje važna dešavanja za arapski svijet.
Iran je počeo instalisanje nove centrifuge za obogaćivanje uranijuma u fabrici "Ford". I oborio je bespilotni avion iznad ove fabrike.
U junu je upravni odbor MAGATE zatražio da se Sirija ispita u Savjetu bezbjednosti UN. Agencija je optužila Damask za sakrivanje nuklearnog programa.
Vašington već otvoreno kaže da Sirija "predstavlja prijetnju po mir i međunarodnu bezbjednost".
A šta da rade Teheran i Damask? - pitaju eksperti.
"Mnoge arapske zemlje stoje pred dilemom - ili da se ponižavaju pred zapadnim zemljama ili da se naoružavaju do zuba", smatra Fjodor Lukjanov, glavni urednik časopisa "Rusija u globalnoj politici".
Naravno, zemlje sa režimima koje mogu da podlegnu uticaju SAD izvode jednoznačne zaključke: ne smijemo se odreći oružja za masovno uništenje zato što jedino to garantuje da nas niko neće dirati.
U tom smislu indikativan je primjer Sjeverne Koreje. Pjongjang je odavno mogao da postane objekat uticaja za SAD radi smjene tamošnjeg režima. Ipak to se ne dešava pošto takvo miješanje može da bude vrlo skupo plaćeno. Prije svega zbog toga što Sjeverna Koreja posjeduje (iako na primitivnom nivou) nuklearno oružje i raketne programe.
A u isto vrijeme Zapad sam "tjera u ćošak" zemlje sa, prema mišljenju Evrope i SAD, nedemokratskim režimima.
Pokušavaju da im nametnu neprihvatljive modele demokratije, da se miješaju u njihovu unutrašnju politiku, zatvaraju im pristup novim tehnologijama. Ispada da klub nuklearnih država prosto vrši pritisak na neposlušne protivnike.
Događaji posljednjih mjeseci tjeraju mnoge zemlje, u prvom redu arapske, da povećavaju svoj vojni potencijal.
Moamer Gadafi je sam odustao od nuklearnog programa i sarađivao sa Zapadom, ispoljavajući maksimalnu lojalnost. Ali to nije spriječilo njegovo svrgavanje, pri čemu su se time pozabavili njegovi bivši prijatelji. Teško da neko od sadašnjih rukovodilaca drugih zemalja želi da ponovi njegovu sudbinu - zaključuje "Glas Rusije".