VAŠINGTON - Talas prošlogodišnjih revolucija, poznatiji kao "arapsko proljeće", mora biti vrednovan prema svom opredjeljenju i rezultatima, a jedan od njih je dominacija tradicionalnih fundamentalističkih snaga u arapskim zemljama, smatra Henri Kisindžer.
Bivši američki državni upozorio je u autorskom tekstu u "Vašington postu" da je u takvom sklopu društvenih promjena došlo do marginalizacije modernih grupa sa društvenih mreža koje su odlučujuće uticale na početak pobune u arapskom svijetu.
"'Arapsko proljeće' je predstavljeno kao regionalna revolucija koju su vodili mladi u ime liberalnih demokratskih principa. Međutim, u Libiji ne vladaju takve snage - jedva da je nastavila da funkcioniše kao država. U Egiptu izrazitu većinu na izborima su ostvarili islamisti", podsjetio je.
Kisindžer je dodao da "nema utisak" ni da u sirijskoj opoziciji dominiraju demokrate.
Napominjući da uglavnom nema rasprave o američkoj spoljnoj politici kad je u pitanju "arapsko proljeće", Kisindžer je ukazao da bi SAD sada trebalo da budu spremne da se suoče sa demokratski izabranim islamističkim vladama, ali i da slijede principe svoje spoljne politike.
Prema njegovim riječima, Vašington je više od pola vijeka imao tri strateška cilja na Bliskom istoku - sprečavanje bilo koje zemlje u regionu da postane hegemon, osiguravanje slobodnog protoka energije, kao i pokušaj da se obezbijedi trajan mir između Izraela i njegovih susjeda, uključujući i rješenje za Palestince.
"U protekloj deceniji, Iran se pojavio kao ključni izazov za sva tri cilja", ocijenio je Kisindžer.
On je zaključio da proces koji je rezultirao stvaranjem vlada na Bliskom istoku koje su preslabe ili previše antizapadno orijentisane mora da izazove zabrinutost u Vašingtonu oko ostvarenja ta tri strateška spoljnopolitička cilja.