STRAZBUR - Sedmočlano sudsko vijeće Evropskog suda za ljudska prava, koje je bilo zaduženo za slučaj protiv Njemačke koju je tužio Abdul Hanan, jer su mu dva sina ubijena u bombardovanju NATO snaga u Kunduzu, u Avganistanu, proslijedilo je ovaj slučaj Velikom vijeću tog suda zbog važnosti slučaja.
Predmet Hanan protiv Njemačke se tiče istrage bombardovanja dvije ukradene cicsterne goriva u Kunduzu 2009. godine, koji je naredio njemački pukovnik sa pseudonimom K, a u kojem su ubijena dva maloljetna sina podnosioca predstavke Abdula Hanana, od 8 i 12 godina, saopštio je Evropski sud.
Tačan broj žrtava tog bombaškog čina se ne zna ali se procjenjuje da je u napadu stradalo između 14 i 142 osobe od čega 14 do 133 civila.
Inače, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je 20. novembra 2001. godine odobrio formiranje Međunarodnih snaga za pomoć bezbjednosti (ISAF) u Avganistanu, a njemački Parlament je 22. decembra odobrio raspoređivanje njemačkih vojnih snaga kao dijela ISAF-a.
Nakon toga, NATO je preuzeo komandu nad ISAF-om, navodi se u informaciji objavljenoj na sajtu Evropskg suda.
Njemačke trupe su bile raspoređene kao dio ISAF-ove regionalne komande sjevera i prije svega su preuzele je Tim za obnovu pokrajine Kunduz.
U to vrijeme, na čelu Tima za obnovu pokrajine Kunduz bio je njemački pukovnik K.
Nakon što su 3. septembra 2009. pobunjenici oteli dvije cisterne goriva koje su, kako je saopšteno iz Evropskog suda, postale imobilisane na pješčanoj obali rijeke Kunduz - oko sedam kilometara od baze Tima za obnovu pokrajine, oko 1.49 sati pukovnik K. je izdao komandu da se iz aviona bombarduju imobilisane cisterne goriva.
Bombaški napad je uništio obje cisterne i ubio dva Hananova sina Abdul Bayan-a and Nesarullah-a od 12 i osam godina.
Ukupan broj žrtava nije nikada utvrđen. Različiti izvještaji su ukazivali da je stradalo između 14 i 142 ljudi, od čega su između 14 i 113 njih bili civili, navodi se u saopštenju Evropskog suda.
Ovim povodom njemački Savezni javni tužilac pokrenuo je u martu 2010. godine istragu protiv pukovnika K. i prvog naredika koji mu je asisitirao u noći bombardovanja.
Krivična istraga je prekinuta već u aprilu iste godine zbog nedostatka osnova sumnje. Tužilac je zaključio da pukovnik K. nije imao namjeru da ubije ili povrijedi civile ili da uništi civilne objekte "u mjeri koja je bila nesrazmjerna vojnom benefitu od bombaškog dejstva".
K. se tom prilikom izjasnio da je djelovao prema pretpostavci zasnovanoj na informacijama koje su mu bile dostupne - da su osobe prisutne u cisternama za gorivo bili pobunjenici.
Žalba Hanana na odluku o prekidu istrage je odbijena, a u maju 2015. godine Ustavni sud Njemačke je odbio i njegovu ustavnu žalbu jer je zaključio da je istraga federalnog tužioca bila djelotvorna po mjerilima prakse njemačkog Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava.
Dodatne istražne radnje, kao što su dalje saslušanje svjedoka koji su bili prisutni u vrijeme bombardovanja, prema stavu njemačkog Ustavnog suda, ne bi obezbijedile dalje relevantne informacije, s obzirom da je istraga prekinuta na osnovu "pitanja namjere".
Hanan je podnio predstavku Evropskom sudu za ljudska prava 13. januara 2016. godine.
Pozivajući se na član 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima - obavezu poštovanja ljudskih prava, Hanan tvrdi da je za ubistvo njegovih sinova odgovorna Njemačka.
Pozivajući se na član 2 - pravo na život, on se žali da sprovedena istraga u Njemačkoj nije bila djelotvorna, dok se pozivom na član 3 - pravo na djelotvorni pravni lijek, žali da nije imao djelotvoran pravni lijek protiv odluke o prekidu istrage.
Njemačka vlada je 2. septembra 2016. obaviještena o Hanannovoj predstavci i dostavljena su joj pitanja suda.
U ovom slučaju sud je dozvolio i vladi Francuske i Katoličkom Univerzitetu Sacro Cuore da učestvuju u ovom slučaju, navodi se u saopštenju Evropskog suda.
Veliko vijeće suda se sastoji od 15 sudija i uglavnom je zaduženo za odlučivanje po žalbama, rješavanje važnih pitanja i tumačenja Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Evropska konvencija kaže: “Kada slučaj koji se vodi pred vijećem postavlja ozbiljno pitanje koje utiče na tumačenje Konvencije ili protokola uz nju ili gdje bi rješenje pitanja pred vijećem moglo imati rezultat koji nije u skladu sa presudom koju je sud prethodno donio, vijeće može da se u bilo kom trenutku prije nego što je donijelo presudu, odrekne nadležnosti u korist Velikog vijeća, ako se nijedna strana u slučaju ne protivi".