BRISEL, BANJALUKA - Odnosi NATO-a i BiH u protekle četiri godine administracije Donalda Trampa, američkog predsjednika, nisu bili među političkim prioritetima ni BiH ni EU ni SAD, ali dolaskom Džoa Bajdena, novog američkog predsjednika, to će se zasigurno promijeniti.
Iako se formalni stav NATO-a da su vrata te alijanse za BiH otvorena ako bude političke volje da se taj proces nastavi neće promijeniti, može se očekivati puno više aktivnosti, konferencija, programa i javnih debata o međusobnim odnosima. Jedino pitanje koje ostaje da se odgovori je koju tačno formu će ovi odnosi imati u naredne četiri godine.
Osnovni razlog da se promjene svakako mogu očekivati je činjenica da Tramp nije ni krio svoju rezervisanost prema NATO-u, bezbjednosnoj saradnji s Evropom i odbijanje multilateralnog pristupa međunarodnim procesima i događajima. Ne samo da je Tramp pokazao rezervisanost prema Sjevernoatlantskom savezu, već čak i otvoreno neprijateljstvo, kojem su "Nezavisne" prilikom učešća na dva godišnja NATO samita 2018. i 2019. godine u Briselu i Londonu prisustvovale i svjedočile. Sve je to uticalo i na "popustljivost" koju je NATO pokazao prema BiH u smislu ispunjavanja njenih obaveza koje se odnose na reforme u oblasti odbrane.
Koliko je odnos između SAD i EU u oblasti odbrane kritičan za BiH, najbolje govori formiranje Oružanih snaga BiH, što je proces koji su pokrenule i sprovele SAD tokom administracije Džordža Buša, jer su u redefiniciji odnosa s Evropom željele povući svoje snage iz BiH i dati primat Evropi. Uostalom, formiranje EUFOR-a je takođe direktna posljedica ove američke odluke, a služilo je tom cilju. Svi ovi procesi su imali direktan i trajan uticaj na BiH.
Međutim, ni bezbjednosnu politiku, kao ni oblikovanje odnosa s NATO-om sama Evropa nije bila u stanju samostalno rješavati. Primjer koji to ilustrativno pokazuje je evropska strategija iz 2016. godine o potrebi stvaranja više bezbjednosne autonomije. Tokom četiri godine Trampove administracije EU nije uspjela niti jasno definisati šta ta bezbjednosna autonomija znači ni kad je u pitanju odnos s SAD ni kad je u pitanju uloga EU u odbrambenoj politici. Sve se ovo odrazilo i na NATO, pa i strategiju alijanse kad su u pitanju proširenje, partnerstvo i saradnja sa susjedima.
Većina analitičara, ali i medija koji su proteklih mjeseci analizirali bezbjednosne odnose SAD i Evrope se slažu da će Džo Bajden, dolazeći američki predsjednik, biti sve suprotno u odnosu na Trampa. Iako će fokus na Kinu, Iran i Rusiju ostati i u Bajdenovoj administraciji, puno veći akcenat će biti na bezbjednosnoj saradnji s Evropom, a to će se indirektno odraziti i na zapadni Balkan, odnosno i na BiH. Osim toga, kako pišu američki mediji specijalizovani za bezbjednost, Bajden će puno veći fokus bezbjednosne politike staviti na biološke prijetnje, tehnološke izazove i klimatske promjene, a i to je oblast koja će se osjetiti i u BiH, s obzirom na to da i EU želi ukorporirati ove oblasti u svoje bezbjednosne i geostrateške odluke u 2021, ali i vezati svoje fondove prema zapadnom Balkanu za ove oblasti. Primjera radi, moglo bi se očekivati i da NATO i BiH budu aktivniji u oblastima bioloških prijetnji, tehnološke bezbjednosti i rizika od klimatskih promjena. Jedna od naznaka ovih promjena bi se mogla naslutiti iz činjenice da NATO-u više nisu zanimljivi prioriteti prema BiH određeni na samitu u Talinu prije deset godina, poput definisanja vojnih lokacija. Moguće je očekivati da će narednih mjeseci i godina reforme sve više ići u smjeru novih bezbjednosnih prioriteta SAD i EU.
Bilo kako bilo, već sredinom godine biće postavljeni obrisi novog odnosa ka NATO-u od strane SAD i EU, a onda će biti više indikatora gdje se u tom procesu nalaze BiH i zapadni Balkan.
"Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država."