NJUJORK - Generalna skupština Ujedinjenih nacija danas je jednoglasno odlučila da generalnom sekretaru svjetske organizacije Ban Ki-munu poveri još jedan petogodišnji mandat.
Na sednici je pročitana rezolucija koju je 17. juna jednoglasno usvojio Savet bezbednosti UN, a kojom se Generalnoj skupštini preporučuje da imenuje Ban Ki-muna za generalnog sekretara u drugom mandatu, od 1. januara 2012. do 31. decembra 2016. godine.
Pošto je predsednik Savjeta bezbjednosti, ambasador Gabona Emanuel Isoze-Ngonde pročitao preporuku tog tijela UN, predsjednik Generalne skupštine Jozef Dajs je pozvao predstavnike 192 države članice svjetske organizacije da taj izbor potvrde aklamacijom, tako da se o izboru nije ni glasalo.
Ban Ki-mun je na čelu UN od 1. januara 2007, a prvi mandat mu ističe 31. decembra ove godine. Prema pravilima svjetske organizacije, o prvom čovjeku UN odluku donosi Generalna skupština, na prijedlog Savjeta bezbjednosti.
OSAM SEKRETARA UN-a:
Ban Ki-mun, bivši šef diplomatije Južne Koreje, osmi je generalni sekretar UN.
Najpre je, kratko vrijeme, za vršioca dužnosti bio postavljen Britanac Gledvin Džeb, koji je bio izvršni sekretar pripremne komisije UN, od oktobra 1945. do 1. februara 1946. godine, sve dok nije obavljen izbor prvog generalnog sekretara.
To je bio Trigve Li, šef norveške diplomatije. Njega je na to mjesto predložio tadašnji Sovjetski Savez, ali mu je kasnije uskratio podršku, kada su se Ujedinjene nacije umiješale u Korejski rat. On je u novembru 1952. podnio ostavku zbog sovjetskog odbijanja da sa njim sarađuju.
Na tom mjestu naslijedio ga je drugi Skandinavac, Šveđanin Dag Hamaršeld. On se pokazao prihvatljivim za sve članice Savjeta bezbjednosti, pa je jednoglasno ponovo izabran 1957. Sovjetski savez nije bio zadovoljan kako je vodio UN tokom krize u Kongu. Hamaršeld je, putujući u Kongo, poginuo u avionskoj nesreći u Sjevernoj Rodeziji, današnjoj Zambiji, 18. septembra 1961.
Sledeći je bio U Tant, iz Burme, pošto su zemlje u razvoju tražile da to ne bude ni Evropljanin ni Amerikanac. On je bio imenovan samo da dovrši Hamaršeldov mandat. On je ipak iduće godine izabran na puni mandat od pet godina, a 1966. na drugi. On nije tražio treći mandat.
Poslije njega na čelo UN ponovo dolazi Evropljanin, Austrijanac Kurt Valdhajm, od 1. januara 1972. godine, uprkos prvobitnom protivljenju Kine i Britanije. Ponovo je izabran 1966. ali je Kina stavila veto na njegov treći mandat. Sredinom 1980-ih pojavile su se informacije da je komisija UN za ratne zločine imala Valdhajma na listi osumnjičenih, pošto je bio u vojsci nacističke Nemačke.
Prvi Latinoamerikanac na čelu UN je peruanski diplomata Havijer Peres de Kueljar, koji je postao generalni sekretar UN 1. januara 1982. On je proveo oba mandata na tom mjestu.
Na prijedlog pokreta nesvrstanih, 1992. godine generalni sekretar UN postao je Egipćanin Butros Butros-Gali, prvi iz Afrike i arapskog svijeta. Na njegov reizbor veto su stavile SAD, koje su tvrdile da nije uspio da uvede neophodne reforme u svjetsku organizaciju.
Poslije njega, 1997. generalni sekretar postao je Kofi Anan, iz Gane, koji se povukao u penziju poslije dva mandata.