BRISEL - U Belgiji se danas navršava 150 dana kako je ova zemlja bez vlade.
Ovo je, sasvim sigurno, najveća kriza u 177-godišnjoj istoriji ove države, jer političari punih 150 dana ne mogu da formiraju vladu.
Od izbora, koji su održani 10. juna, prošlo je pet mjeseci, a Iv Laterem, potencijalni premijer iz redova Hrišćansko- demorkatske stranke, ima samo djelimični program vlade.
Glavna razmimoilaženja odnose se, mahom, na tri oblasti: ekonomska pitanja, veća autonomija za Flamance i Valonce, kao i sudbina izbora iz 2003. godine, nakon što je sud proglasio da su izbori u briselskoj oblasti nelegalni.
I dok bi se u vezi s ekonomskim pitanjima i mogli nekako dogovoriti, autonomija i izbori iz 2003. godine i dalje ostaju zrno razdora.
Međutim, dok se pregovori 11 flamanskih i valonskih stranaka nastavljaju u nedogled, za Belgijnce život teče sasvim normlano.
Jedna od njih je i Nadin Vandenboš (27) koja se pita šta će im uopšte političari.
`Iz svega ovoga vidi se da možemo da živimo i bez vlade. Iako je ovo rekordni period bez vlade, ništa se nije promijenilo. Ljudi i dalje idu na posao. Plaćamo poreze. Vozovi dolaze na vrijeme. Ako tako nastave, narod će shvatiti da im političari uopšte ne trebaju`, kaže ovaj Belgijanac.
Međutim, nisu svi tako ravonodušni kao Nadin. Ima i onih koji su ljuti na vlast. Mark Vouters kaže da bijesan jer je najnovija kriza uništila imidž belgijske države.
`Ne znam kakve koristi su nam izbori, kad poslije 150 dana ne mogu da formiraju vladu? Svaki Blegijanac se osjeća praznim i ljutim jer nas čitav svijet ismijava. Kome trebaju takvi političari`, pita se Vouters.
S obzirom na sve veću podijeljenost između flamanskog dijela na sjeveru i valonskog na jugu, belgijskim političarima je sve teže da formiraju vladu što je dovelo u pitanje i opstanak belgijske države.
Tenzije između Flamanaca, koji čine 60 odsto stanovništva, i frankofona, koji čine 40 odsto stanovništa, su sve izraženije, a sada su počele da utiču i na izborni sistem koji je još odranije organziovan po regionalnim i jezičkim granicama.
Jedan flamanski poštar kaže da dok većina Belgijanac živi noramlno, političari su ti koji prave tenzije i koji stalno govore o razlikama.
`Nije bilo nikakvih problema sve dok ih političari nisu napravili. Obični Belgijanci sasvim dobro razumiju jedni druge, ali su izgleda političari ti koji govore nekim sasvim drugačijim jezikom`, kazao je on.
Kao krajnja opcija, navodno, se čuva plan proglašenja Brisela za distrikt EU, po ugledu na Vašington. Međutim, u slučaju razlaza Valonci i Flamanci zahtijevaju da sadašnja prijestonica pripadne njima.