KARAKAS - Vjernici anglikanske crkve u rijetko naseljenom selu u prašumi u Gvajani nedavno su se okupili kako bi proslavili blagdan žetve, ali su takođe molili za mir za svoju zajednicu usred onoga što vide kao egzistencijalnu prijetnju.
Njihovo selo, Surama, dio je gvajanske regije Essequibo - teritorije veće od Grčke i bogate naftom i mineralima koji Venecuela smatra svojim i o čijoj budućnosti namjerava odlučiti u nedjelju referendumom, piše Associated Press.
Praktične i pravne implikacije glasanja, koje između ostalog poziva na pretvaranje Essequiba u venecuelansku državu, ostaju nejasne, ali referendum je uznemirio stanovnike tog područja.
"Molimo se, nadamo se i vjerujemo da se ništa loše neće dogoditi. Želimo nastaviti živjeti mirnim životom u ovoj našoj lijepoj zemlji", rekla je Loreen Allicock, koja je predvodila zajednicu tokom festivala žetve.
Predsjednik Venecuele Nikolás Maduro uložio je puno u referendum, koristeći domoljubnu retoriku kako bi pokušao pozvati glasače na birališta da odgovore na pet pitanja o teritoriji, uključujući treba li sadašnjim i budućim stanovnicima tog područja dodijeliti venecuelansko državljanstvo.
Gvajana vidi referendum kao najavu aneksije i zatražila je od Međunarodnog suda pravde 14. novembra da prekine referendum. Funkcioneri Gvajane Madurova nastojanja vide kao neviđenu egzistencijalnu prijetnju. Međunarodni sud još nije donio odluku, ali čak i ako presudi protiv Venecuele, Madurova vlada namjerava održati izbore u nedjelju.
Ovo područje od 159.500 kvadratnih kilometara čini čak dvije trećine Gvajane. Ipak, Venecuela je uvijek smatrala Essequibo svojim jer je regija bila unutar njenih granica tokom španskog kolonijalnog perioda, a dugo je osporavala granicu koju su odredili međunarodni arbitri 1899., kada je Gvajana još bila britanska kolonija.
Predanost Venecuele da nastavi s teritorijalnim zahtjevom varirala je tokom godina. Interes se ponovno pobudio 2015. kada je ExxonMobil objavio da je pronašao naftu i gas u ogromnim količinama u blizini obale Essequiba.
Koliko je to otkriće značajno za Gvajanu, pokazuje se otkako je ExxonMobil 2019. počeo eksploatisati ta nalazišta. Tako Svjetska banka kaže da je prošle godine proizvodnja nafte u toj zemlji dosegnula 278.000 barela po danu. To je, logično, dalo snažni podsticaj državi koja je postala najbrže rastuća ekonomija na svijetu. A brojke su, prema Svjetskoj banci, doista nevjerovatne. U posljednje tri godine procjenjuje se da je BDP Gvajane rastao po stopi od 42,3 odsto godišnje, a samo lani je realni BDP porastao za čak 63,4 odsto, kaže Svjetska banka. U brojkama po glavi stanovnika to izgleda ovako - 2019. BDP per capita u je u Gvajani iznosio tek 6.477 dolara, dok je 2022. poletio na 18.199 dolara. I to ako se gleda nominalni iznos. BDP per capita usklađen s paritetom kupovne moći penje se na čak 40.642 dolara, kaže Svjetska banka. Korak dalje otišao je Međunarodni monetarni fond koji procjenjuje da će on na kraju 2023. iznosit čak 61.099 dolara po glavi stanovnika, čime je Gvajana 23. najbogatija zemlja na svijetu mjerena prema BDP-u (PPP) per capita. Ako ćete tražiti bogatiju zemlju Južne Amerike u toj statističkoj kategoriji, nećete je naći. Koliko je to novo bogatstvo ravnomjerno raspodijeljeno, drugo je pitanje.
I da, rast ekonomije potaknula je eksploatacija nafte, ali snažan rast krenuo je i u drugim sektorima privrede. Stoga nije nimalo čudno da je Maduro, čije su katastrofalne političko-ekonomske odluke (začinjene velikodušnom dozom korupcije), svojevremeno dovele Venecuelu na rub propasti i gladi, bacio oko na teritoriju najednom bogatog susjeda. Dodatna ironija u cijeloj priči je činjenica da Venecuela ima najveće svjetske rezerve nafte, ali je Maduro to poništio kriminalnim upravljanjem nacionalnom naftnom kompanijom, a k tome ga je i Zapad svojevremeno oštro opalio sankcijama.
Najnovije poglavlje o sporu izazvalo je gnjev među stanovnicima Essequiboa, od kojih su većina domorodački narodi, nastrojeni protiv vlade Gvajane, piše AP. Informacije o referendumu do njih su dospjele uglavnom preko netačnih objava na društvenim mrežama koje su samo stvorile pomutnju među Gvajancima.
"Osjećamo se zapostavljeno kao ljudi ove zemlje. Trenutno se ništa ne radi za nas", rekao je Michael Williams, domorodački vođa sela Annai u Essequibu.
"Vlada dolazi samo kada želi naše glasove. Sada postoji ovaj spor. Niko nije ovdje da nam kaže: ‘Ovo su problemi. Ovo može doći. Pripremimo se za to. Pregovaramo. Nadamo se najboljem.’ Nitko nam to neće reći", govori Williams.
O spornoj granici odlučivali su arbitri iz Britanije, Rusije i Sjedinjenih Država. SAD je predstavljao Venecuelu na panelu dijelom zato što je venecuelanska vlada prekinula diplomatske odnose s Britanijom.
Venecuelanski funkcioneri tvrde da su se Amerikanci i Evropljani urotili kako bi prevarom oduzeli zemlju i tvrde da je sporazum iz 1966. o rješavanju spora zapravo poništio izvornu arbitražu. Gvajana, jedina zemlja u Južnoj Americi u kojoj se govori engleski, tvrdi da je prvobitni sporazum legalan i obavezujući i zatražila je od svjetskog suda 2018. da ga kao takvog i presudi.
Venecuelanski birači u nedjelju će morati odgovoriti pristaju li "svim sredstvima, u skladu sa zakonom, odbaciti granicu iz 1899. i podržavaju li sporazum iz 1966. "kao jedini valjani pravni instrument" za postizanje rješenja.
Madurova vlada održala je "probni" referendum 19. novembra kako bi birače upoznala s tim pitanjem, ali nije rečeno koliko je birača učestvovalo niti kakvi su bili rezultati. Funkcioneri takođe nisu ponudili vremenski raspored ili konkretne korake o tome kako bi regiju Essequibo pretvorili u venecuelansku državu i kako bi stanovnicima tog područja dodijelili državljanstvo ako birači odobre predložene mjere.
Juan Romero, poslanik vladajuće Ujedinjene socijalističke partije Venecuele, rekao je državnim medijima da je jedna od radnji koje bi vlada morala preduzeti ako ljudi glasaju za mjere ustavna reforma kojom bi se engleski uključio kao jedan od službenih jezika Venecuele. U međuvremenu, još jedan poslanik vladajuće stranke, William Fariñas, ustvrdio je da se "Essequibanci" već "osjećaju Venecuelancima".
To, međutim, ne može biti dalje od istine.
Ljudi u Essequibu ponosni su na svoju autohtonu baštinu. Ističu imena znamenitosti, navedena na njihovom maternjem jeziku, kao primjer zašto vjeruju da regija nikada nije pripadala Venecueli. I insistiraju na tome da ne žele da im referendum poremeti živote.
Očekuje se da će Međunarodni sud pravde donijeti odluku o zahtjevu Gvajane da se dijelovi referenduma zaustave. Ali sud je još godinama udaljen od odluke o širem zahtjevu Gvajane da se odluka o granici iz 1899. smatra valjanom i obavezujućom. Sudije su prihvatile slučaj prošlog aprila unatoč protivljenju Venecuele.
Ono što cijelu situaciju čini dodatno zabrinjavajućom, i to na puno širem nivou, su glasine da bi Venecuela mogla poslati vojsku u Gvajanu - dakle, pokrenuti rat.
Defence blog tako piše kako je brazilsko ministarstvo obrane donijelo odluku o raspoređivanju trupa na sjevernoj granici (Brazil ima granicu i sa Venecuelom i s Gvajanom) kao mjeru predostrožnosti zbog rastućih tenzija između Venecuele i Gvajane i mogućnosti da bi Maduro pokušao anektirati spornu teritoriju. Isti izvor navodi i kako brazilski obavještajci smatraju da bi Karakas mogao poslati vojsku u Gvajanu već u narednim danima, prenosi Jutarnji.
U međuvremenu, stanovnica Essequiba Jacqueline Allicock ima jedno pitanje za venecuelanske birače: ‘Zašto biste htjeli uzeti nešto što vam ne pripada?‘
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.