KINŠASA - Pobunjenici koje podržava Ruanda zauzeli su strateški grad Goma u istočnom Kongu, središtu regiona koji sadrži trilione dolara u mineralnim bogatstvima koje su uglavnom neiskorišćeni.
To označava naglo eksaliranje jednog od najdugoročnijih ratova u Africi prijeteći da značajno pogorša tešku humanitarnu krizu.
Od kada su zauzeli grad početkom ove nedjelje, pobunjenici su takođe proširili svoje prisustvo u obližnjim oblastima i najavili svoje namjere da krenu prema glavnom gradu, Kinšasi koja se nalazi skoro 1.600 kilometara dalje, piše AP.
Više od dva miliona civilnih stanovnika Gome, uključujući milion već interno raseljenih zbog nasilja, u opasnosti je od katastrofalnih humanitarnih posljedica, izjavile su humanitarne organizacije.
Ujedinjene nacije su izrazile zabrinutost zbog egzekucija koje sprovode pobunjenici, kao i zbog izvještaja o seksualnom nasilju. Bolnice su preopterećene, sa više od 2.000 povrijeđenih, navela je Svjetska zdravstvena organizacija.
Ko su pobunjenici i šta žele?
Grupa M23 je jedna od oko 100 naoružanih frakcija koje se bore za uticaj u istočnom Kongu, gdje traje višedecenijski sukob. Grupu čine prvenstveno etnički Tutsi koji nisu uspjeli da se integrišu u vojsku Konga, a vodili su neuspjeli ustanak protiv vlade 2012. godine. Onda su bili neaktivni deceniju, sve do ponovnog buđenja 2022. godine.
Između 1996. i 2003. godine, region je bio u središtu dugotrajnog sukoba nazvanog Drugi kongoanski rat, jer su se naoružane grupe borile za pristup rijetkim metalima i mineralima poput bakra, kobalta, litijuma i zlata. Skoro šest miliona ljudi je poginulo.
Međutim, M23 tvrdi da njihova borba nije povezana sa prirodnim resursima.
"Naš cilj je Kongo, borimo se za Kongo. Ne borimo se za minerale, ne borimo se ni za šta drugo. Od neuspješne države do moderne države koju želimo da učinimo poslovnom zemljom", rekao je Kornelije Nanga, jedan od političkih lidera M23 za AP.
Sukob se može pratiti do posljedica genocida 1994. godine u susjednoj Ruandi, gdje su Hutu milicije ubile između 500.000 i jedan milion etničkih Tutsija, kao i umjerenih Hutua i Tvaa, domorodaca.
Kada su snage predvođene Tutsijima uzvratile, skoro dva miliona Hutua je prešlo u Kongo, plašeći se odmazde. Napetosti između Hutua i Tutsija su se više puta pojavljivale u Kongu od tada.
Ruandske vlasti optužuju Hutue koji su pobjegli da su učestvovali u genocidu i tvrde da su ih određene grupacije kongoanske armije štitile. Tvrde da su milicije koje je formirala mala frakcija Hutua prijetnja za Tutsi populaciju Ruande.
M23 tvrdi da brani Tutsije i Kongoance ruandskog porijekla od diskriminacije. Kritičari kažu da je to izgovor za Ruandu da dobije ekonomski i politički uticaj nad istočnim Kongom.
Zašto je kontrola istočnog Konga toliko važna?
Kako svijet više nego ikada zavisi od rijetkih metala i minerala iz Konga za proizvodnju elektronike, ulozi su se povećali. Susjedna Ruanda i Uganda imaju finansijske interese u kongoanskim rudnicima, kao i Kina i Sjedinjene Američke Države.
Većina mineralnih resursa Konga, prema procjenama vrijednim 24 triliona dolara, i dalje je neiskorišćena, kako je sugerisalo Ministarstvo trgovine SAD prošle godine, koje je Kongo nazvalo vodećim svjetskim proizvođačem kobalta, koji je ključan za pravljenje baterija.
Međutim, malo bogatstva iz regiona doprinosi životnom standardu Kongoanaca, sa 60 odsto od 100 miliona stanovnika koji žive ispod granice siromaštva. Umjesto toga, borbe za prirodne resurse destabilizovale su zemlju.
Kakva je uloga susjedne Ruande?
Kongo, Sjedinjene Američke Države i stručnjaci Ujedinjenih nacija optužuju Ruandu da podržava M23, koja je imala stotine članova 2021. godine. Sada, prema podacima Ujedinjenih nacija, grupa ima oko 6.500 boraca.
Iako Ruanda negira tu tvrdnju, priznala je prošle godine da ima trupe i raketne sisteme u istočnom Kongu, navodno kako bi obezbijedila svoju sigurnost, prenosi Euronews. Stručnjaci Ujedinjenih nacija procjenjuju da se do 4.000 ruandskih snaga nalazi u Kongu.
Kako reaguje međunarodna zajednica?
U 2012. godini, pobunjenici su zauzeli Gomu i kontrolisali je oko nedjelju dana, ali su predali grad nakon porasta međunarodnog pritiska na Ruandu - uključujući obustavu pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država i Britanije.
Kada su ove nedjelje pobunjenici, koje podržava Ruanda, zauzeli Gomu, to je izazvalo lavinu izjava i osuda Ruande od strane Ujedinjenih nacija i zapadnih nacija, uključujući Sjedinjene Američke Države, Francusku i Veliku Britaniju.
Ipak, međunarodna zajednica nije išla toliko daleko da izvrši finansijski pritisak na Kigali da povuče svoju podršku pobunjenicima kao što se to desilo kada su zauzeli Gomu 2012. godine.
Ova razlika se može pripisati promjenljivom statusu zemalja u Africi i na Zapadu, gdje su se zvaničnici dugo divili predsjedniku Polu Kagameu zbog njegove uloge u unaprijeđenju Ruande nakon genocida, tvrde analitičari i diplomate.
Oni ukazuju na vješto brendiranje Ruande, napore da se učini vojno i ekonomski neophodnom, kao i podijeljene pažnje zemalja koje su zaokupljene ratovima na Bliskom Istoku i u Ukrajini.
"Za sada je bilo značajno manje međunarodnog pritiska nego što je bilo 2012. godine, iz različitih razloga, uključujući novu administraciju u Bijeloj kući, druge tekuće međunarodne krize i Ruandinu ulogu u kontinentalnim operacijama održavanja mira i bezbjednosti", rekao je Ben Šepherd, saradnik u Afričkom programu Četam hausa.
Kakva je situacija za civile?
Ima četiri miliona raseljenih osoba u istočnom Kongu, a eskalacija ofanzive pobunjenika navela je dodatne stotine hiljada da pobjegnu iz svojih domova i kampova za raseljene osobe u proteklih nekoliko nedjelja.
Oko 300.000 ljudi koji su se sklonili u kampovima na periferiji Gome prešlo je u grad kada su se frontovi pomjerili tokom prošlog vikenda, samo da bi se ponovo našli okruženi nasiljem kada su pobunjenici ušli u grad, prema navodima iz Ujedinjenih nacija.
Od početka krize, bombe su udarile na najmanje dva mjesta za interno raseljene osobe, uzrokujući civilne žrtve.
Iz Ujedinjenih nacija su dodali da su dokumentovali slučajeve seksualnog nasilja povezanog sa sukobom vojske i povezanih naoružanih grupa, kao i od strane muškaraca zatvorenika tokom bjekstva iz zatvora u Gomi.
Aerodrom je zatvoren, putevi su blokirani, a humanitarne organizacije su rekle da nisu u mogućnosti da pruže životno važnu podršku onima kojima je potrebna. Medicinske ustanove su preopterećene. Glavna bolnica u Gomi, koju vodi Međunarodni komitet Crvenog krsta, preopterećena je, a šatori postavljeni u njenom dvorištu kako bi se smjestili civilni ranjenici, gađani su mecima i teškom artiljerijom.
Kao rezultat borbi, veliki dio Gome ostao je bez vodosnabdijevanja i električne energije, što je primoralo stanovnike da pješače satima kako bi došli do vode iz jezera Kivu.
M23 pokušava da učvrsti svoju kontrolu nad gradom, rekavši da rade na obnavljanju snabdijevanja strujom i vodom.
Neki civili, u namjeri da pobjegnu od borbi, prešli su u Ruandu. Više od 1.000 Kongoanaca prijavljeno je od ponedjeljka, podaci su ruandskih vlasti.