VAŠINGTON - Godinu 2017. obilježio je trio haštagova na Twitieru koji se odnose na uticaj SAD, seksualno uznemiravanje i "lažne vijesti", a dok je 2016. bila godina osvete zaboravljenih - Trampove pobjede, Brexita i uspona populističkog nacionalizma - ta osveta je u 2017. prerasla u goruće antagonizme, ocenjuje CNN.
U analitičkom osvrtu na 2017, američka televizija ocjenjuje da je godina koju ispraćamo bila godina oštrih podjela, u kojoj su dominirali haštagovi - prije svega #MAGA (učinimo Ameriku ponovo velikom), #MeToo (i ja) i #Fake News (lažne vijesti) - i američki predsjednik Donald Tramp.
U godini u kojoj su mnoge stvari dovedene do usijanja i eksplozija, Tramp je dao potpuno novo značenje "američkoj izuzetnosti" - pojmu koji su predsjednici u moderna vremena koristili da proklamuju neophodnu lidersku ulogu Amerike, navodi se u tekstu.
Naime, u Trampovoj verziji, SAD su žrtva sopstvene velikodušnosti te u tom svijetu, na prijmer, Nijemci i Kinezi jedu - američki ručak.
To je, kako stoji u Trampovom saopštenju o nacionalnoj bezbjednosti, "arena stalnog nadmetanja" gdje Rusija i Kina "pokušavaju da ospore američki uticaj, vrijednosti i bogatstvo".
U stvari, njegova administracija je priznala da nastupa svijet u kojem nema međunarodnog liderstva, a globalna uprava je oslabljena, što uspon Kine i spremnost Indije i Rusije da projektuju vojnu moć nagovještavaju.
Trampov put ka cilju "učiniti Ameriku ponovo velikom" (#MAGA) je nacionalistički u užem smislu, što znači povlačenje iz transpacifičkog sporazuma o slobodnoj trgovini i Pariskog sporazuma o klimi - a to su samo dva primjera.
Tramp prednost daje bilateralnim sporazumima i to često govori, a kada je došao na vlast, prije svega je govorio da želi "snažne i trajne odnose sa Rusijom i narodom Rusije".
To se, međutim, nije dogodilo - uprkos često izražavanom divljenju američkog predsjednika prema ruskom kolegi Vladimiru Putinu - jer je administracija veći dio prve godine provela u pokušajima da prevaziđe istrage o ruskom uplitanju u američke izbore 2016. - ali i o svima koji su mozda bili u dosluhu s Rusima.
Optimizam Kremlja u pogledu mogućnost da se mogu postići dogovori s Trampovom administracijom - o sankcijama, Krimu i Siriji - brzo je razvodnjen, a potom i ugašen, dok je jezik postajao sve oštriji iz mjeseca u mjesec, navodi CNN.
Po pitanju nuklearnog i balističkog raketnog programa Sjeverne Koreje, Tramp je, na primjer, rekao da "Kina pomaže, a Rusija ne", a odgovor Moskve je bio da američko "zveckanje oružjem" - kroz vojne vježbe sa Južnom Korejom i preteća retorika Bijele kuće o Kim Džong-Unu - čine stvari još gorim.
Za Trampa je, inače, lična "hemija" s drugim liderima veoma važna, a u tom smislu je njemačka kancelarka Angela Merkel u koloni sa minusima, dok su japanski premijer Šinzo Abe i kineski predsjednik Si Ðinping u koloni s plusevima.
Tokom posjete Pekingu, Tramp je rekao da želi da sarađuje "kao s jednakima" "na rješavanju ne samo svojih, već i svjetskih problema", ali par nedjelja kasnije, u američkoj strategiji nacionalne bezbjednosti Kina je etiketirana kao konkurent i upozoreno je da "SAD više neće zatvarati oči pred kršenjem, varanjem ili ekonomskom agresijom".
Ipak, Tramp je Kinu proglasio "velikom silom" čak 26 puta u svom govoru na kongresu Komunističke partije, kako je primjetio „New York Times".
Godina na izmaku je, navodi CNN, bila i godina protesta, i to ne samo "ispod žita", jer predsjednik SAD je protestovao glasnije i češće nego većina po čitavom nizu tema, od "beskrupulozne Hilari" do fudbalera američke nacionalne lige na koljenima i, naravno, "lažnih vijesti o dosluhu s Rusima".
Sve je počelo sa "prenaduvanim" procjenama Bijele kuće o broju prisutnih na Trampovoj inauguraciji, nakon čega je Tramp novinare opisao kao "jedne od najnepoštenijih ljudskih bića na zemlji".
Već sutradan, u Vašingtonu i širom svijeta, na milione žena protestovalo je protiv Trampa, a u znak odbrane svojih prava, što je nagovijestilo predstojeća događanja.
Ustaničko raspoloženje zavladalo je na sve strane, pa je tako i u Britaniji, godinu dana nakon referenduma o Brexitu, javnost protestovala zbog nametanja bespotrebnih opštih izbora tako što je premijerku Terezu Mej lišila velike većine koju je ona prethodno izdejstvovala.
Između ostalog, Oksfordovi rječnici su za riječ godine proglasili "mladotres" (youthquake), dijelom zbog načina na koji su mladi izašli na glasanje u korist britanskog lidera Laburističke strane Džeremija Korbina.
Protestovali su i Francuzi, okrećući leđa političkom establišmentu i izabravši političkog novajliju za predsjednika.
Nijemci su, pak, izglasali ulazak krajnje desničarske partije u Bundestag, prvi put poslije skoro 60 godina, u znak protesta protiv velikodušnosti njemačke kancelarke Angele Merkel u pogledu imigracije.
A u komšiluku, u Austriji, birači su se opredijelili za koaliciju koja je krajnje desničarskoj Slobodarskoj partiji povjerila ključne pozicije u vladi.
Čak i u Rusiji su hiljade ljudi protestovale u gnijevu zbog korupcije i isrustrirane vladavinom Vladimira Putina, koji 2017. završava porukom da će se ponovo kandidovati na izborima 2018, navodi se u analizi.
U 2017, protesti su postali "viralni", pa je tako haštag #MeToo (i ja) razotkrio ledeni brijeg seksualnog uznemiravanja u SAD koje se decenijama krilo.
Nakon otkrića o holivudskom producentu Harviju Vajnstinu - koje on poriče - ovaj haštag tvitovan je čak više od milion puta u samo jednom danu.
Treći haštag iz trija koji je obilježio 2017. godinu, #FakeNews (lažne veijsti) Tramp je koristio u više od 170 tvitova otkako je preuzeo dužnost, a rječnici Kolins su tu frazu proglasili za riječ godine.
Ipak, to je postala i jeftina "moneta za potkusurivanje" za mnoge, od sirijskog predsjednika Bašara al-Asada do liderke Mjanmara Aung San Si Chi ili, pak, ruskog Ministarstva spoljnih poslova, zaključuje CNN.