BERLIN - Beate Čepe (36), čija je neonacistička ''NSU'', kako se optužuje, ubila osam Turaka, jednog Grka i jednu njemačku policajku danas je na početku suđenja, nekoliko trenutaka po ulasku u sudnicu, okrenula leđa novinarima i počela da razgovara sa svojim advokatom, prenose njemački mediji.
Kako prenose mediji koji su imali priliku da dobiju akreditaciju, odnosno, stalno mjesto u sudnici, ona je ušla bez ''lisica'' na rukama, u bijeloj košulji i tamnom sakou.
Čepe se, godinu i po dana poslije hapšenja, prvi put pojavila u javnosti, a mediji ocjenjuju da djeluje ledeno-mirno i navode da će se braniti ćutanjem, a kada je riječ o četvorici njenih ''saboraca'', kojima se, takođe, sudi - dvojica od njih su ušla u salu sakrivenog lica.
Sa skoro pola sata zakašnjenja je Manfred Gecl, predsjedavajući Višeg zemaljskog suda u Minhenu, pred kojim se sudi Čepe i četvorici suoptuženih, ušao u sudnicu i - vrata su se zatvorila.
Čepe je u crnom, pancirnom automobilu dovežena iz zatvora u sud, na suđenje od koga Nijemci, kako navode ankete, očekuju promjenu imidža o njima u inostranstvu, a Centralni savjet mislimana Njemačke promjene u zemlji.
''Zemlja mora biti zajedno, moramo odbraniti našu demokratiju'', rekao je predsjednik ovoga savjeta Ajman Macjek, danas pred početak suđenja, koje se naziva njemačkim ''Brejvik'' procesom i suđenjem vijeka.
Pred početak suđenja je, kako izvještava magazin ''Fokus'' sa lica mjesta, došlo je i do gužve ispred zgrade suda, kada je policija pokušala da pomjeri demonstrante, koje su rekle da su Turkinje i koje su željele da uđu u salu i prate spor, tako da se umiješao i gradonačelnik Minhena, Kristijan Ude, pokušavajući da smiri uznemirene žene i da sa njima razgovara.
Policajci, čak njih oko 500, novinari, publika-svi oni su došli u Minhen, što se u Njemačkoj, kažu analitičari, još nije vidjelo.
Suđenje je počelo onima koji su godinama sejali strah i smrt među strancima u Njemačkoj, ubijali i pljlačkali, a nadležne službe za to su, kako navode članovi porodica žrtava, uglavnom, krivile porodice i okruženje.
Sada se može postaviti pitanje šta se očekuje od ovoga procesa, ko je i gdje zatajio, zašto je tako dugo sve ostalo neotkriveno, a počelo je 2000. godine, koliko su jaki neonacisti u Njemačkoj, koliko je takav stil razmišljanja prisutan u njemačkom društvu.....
Očekivanja od ovog spora, koji, prema najavama, može potrajati dvije godine, očito su-džinovska.
Nijemci se, naime, pokazuju ankete, nadaju poboljšanju imidža u svijetu, muslimani poboljšanju situacije u zemlji, žrtve zadovoljenju pravde, saučesnici, vjerovatno, izbjegavanju te iste pravde, ljevičari, ukidanju neonacističkih i desničarskih organizacija, desničari, opet, dobijanju na popularnosti kroz prisustvo u medijima.....
To su očekivanja, a činjenice su da su dokumenta u vezi za optužbom protiv Čepe i ''NSU'' napisana na 488 strana, da je samo državno tužilaštvo u Karlsrueu navelo oko 600 svjedoka i 22 vještaka za ovaj slučaj, na kome će raditi 11 branioca za petoro optuženih, 53 advokata, koje su angaživali članova porodica ubijenih.
Suđenje ''NSU'' je počelo u atmosferi emocija i traljavo, pošto sud prvo, pri dodjeli novinarskih akreditacija ni jedno jedino mjesto nije dodijelio turskim medijima, pravdajući se malom salom od 50 mjesta i činjenicom da su hronološki dijelili akreditacije.
Onda je reagovala turska vlada, tražeći od Berlina mogućnost da njihovi novinari, ali i političari prisustvuju sporu i tek kada je Savezni ustavni sud, pred kojim su se žalili turski mediji, donio odluku-onda je sud u Minhenu, odložio suđenje, prvobitno planirano za 17. april i napravio po sistemu ''loza'' nove akreditacije, gdje su turski mediji dobili četiri mjesta.