ATLANTA - Eventualna pobjeda na predsjedničkim izborima u SAD kandidata Demokratske stranke Baraka Obame, kojom bi Amerika prvi put dobila crnog predsjednika, postavlja pitanje daljeg rada starije generacije aktivista u borbi za ljudska prava.
Na prvi pogled, pobjeda Obame može djelovati kao posljedica politike uključivanja Afroamerikanaca u institucije - osnovnog cilja pokreta za ljudska prava u proteklih pola vijeka, još od vremena kada milioni crnih Amerikanaca na jugu zemlje nisu mogli da glasaju. Crnački lideri tvrde, međutim, da su problemi poput diskiminacije, policijske brutalnosti i nepravičnosti pravosudnog sistema i dalje široko rasprostranjeni, zbog čega su dalje posvećeni borbi za ostvarivanje ljudskih prava. Mnogi Afroamerikanci zaostaju za ostatkom populacije u standardima života mjerenim zdravstvenom zaštitom, stepenom obrazovanja, prihodima i zaposlenošću. Zato su protesti i dalje efikasan način borbe za promjene, kao što je to bilo na vrhuncu pokreta za borbu za ostvarivanje ljudskih prava crne populacije u SAD, kažu pripadnici starije generacije crnačkih aktivista.
Premda crnci čine 12 odsto ukupne populacije SAD, 44 odsto svih zatvorenika su crnci, a broj crnaca u američkim zatvorima se učetvorostručio od 1980. godine. Prihod prosječne crne porodice je 58 odsto od prosjeka bijele, prema istraživanju iz 2007. godine.
Pitanje različitih uloga predsjedničkog kandidata demokrata i lidera pokreta za ljudska prava došao je u žižu američke javnosti prošlog mjeseca nakon što su se pojavili komentari veterana u borbi za ljudska prava Džesija Džeksona o Obami. Džekson (66) je rekao da Obama (47) "omalovažava crne ljude". Džekson se brzo izvinio zbog svojih riječi, kojima je reagovao na govor Obame u kojem je predsjednički kandidat rekao da planovi Vlade za poboljšanje života djece crnaca neće imati efekta ukoliko njihovi roditelji ne preuzmu veću odgovornost u vaspitavanju djece.
Neki američki komentatori sugerisali su da je Džekson, kandidat za predsjednika SAD na izborima 1984. i 1988. godine, ljubomoran na mlađeg Obamu, ali i zato što njegov uticaj polako slabi.
Džekson je javno podržao Obaminu kampanju. On je, međutim, ocijenio da je višedecenijska borba za ljudska prava, koja se proteže od odluke Vrhovnog suda iz 1954. godine, omogućila Obami kandidaturu za Bijelu kuću. Vrhovni sud SAD je 1954. godine presudio da su rasno odvojene škole nepravedne.
Obama je posljednji primjer dvostrukog kolosijeka borbe crnaca za ljudska prava - kroz proteste, ali i izborima i imenovanjem Afroamerikanaca, kaže njujorški aktivista u borbi za ljudska prava Al Šarpton.
Pitanja koja se tiču crnaca mijenjala su se s promjenom generacija. Šarpton kaže da ima više toga zajedničkog s Obamom i drugim crnim političarima, poput guvernera Masačusetsa Devala Patrika i guvernera Njujorka Dejvida Petersona, budući da su sličnih godina. Neki Afroamerikanci kažu da će podržati proteste i ako Obama postane predsjednik.