Trgovina ljudskim organima oduvijek je bila unosana za mnoge, pa se po tome ne razlikuju ni Rumuni, gdje, za njihov standard, po basnoslovnim cijenama mogu biti prodati organi na crnom tržištu. Ilegalna trgovina ljudskim organima i dalje je moguća u Rumuniji i pored činjenice da je zemlja 2006. godine sve transplantacije regulisala po pravilima EU i nakon čega ilegalnu trgovinu organima smatraju krivičnim djelom za šta slijedi kazna zatvora.
U najvećem centru za transplantaciju Rumunije, bolnici "Fundemi" u Bukureštu, prema pisanju rumunske štampe, potencijalni donatori čekaju u hodnicima na zainteresovane "kupce", a bolničko osoblje to toleriše i zatvara oči pred ovim nezakonitim radnjama.
Osobe koje su spremne da prodaju svoje organe su pretežno Romi, a cijena za jedan bubreg iznosi oko 10.000 do 15.000 evra, a za polovinu jetre oko 13.000 evra.
Uglavnom se radi o slučajevima gdje ljudi očajnički čekaju na organ i jedini izlaz im je da nekome ponude novac za organ.
U južnorumunskom regionu Buzau rumunski mediji su preko oglasa došli do jednog 39-godišnjaka koji nudi svoj bubreg i jedno plućno krilo na prodaju.
U razgovoru oni su se dogovorili na cijenu od 15.000 evra za bubreg i 40.000 evra za plućno krilo. S tim novcem muškarac, koji nudi svoje organe, želi da izliječi povredu vilice koju je zadobio tokom jedne nesreće i za izgradnju jedne dodatne sobe za svoju šestočlanu porodicu.
Osobe koje su spremne da prodaju svoje organe su pretežno Romi, a cijena za jedan bubreg iznosi oko 10.000 do 15.000 evra, a za polovinu jetre oko 13.000 evra
Ovaj muškarac ponudom prodaje svojih organa rizikuje zatvorsku kaznu od tri do deset godina, kako predviđa zakon.
Ono što je bitno napomenuti svakako je i to da se troškovima za organe dodaju troškovi podmićivanja osoblja u bolnici u kojoj će biti sprovedena operacija, kao i legalne troškove liječenja. Inače, liste o prodaji organa vode ljekari i bolničarke.
Jedan 34-godišnjak je naveo da je prošle godine prodao svoj desni bubreg za 14.500 evra i da sada nudi na prodaju organe svoje supruge i brata.
Da bi zaobišla legalnu listu čekanja na organe, jedna osoba koja je na taj način dospjela do organa, platila je prošle godine u bukureštanskom centru za transplantacije "profesoru 500 evra, anesteziologu 200 i bolničarkama 100 evra" mita.
Direktor Centra za transplantaciju bubrega "Fundemi" Ioanel Sinesku je odbacio sve optužbe.
"To ne može biti istina. Ako bi uhvatili nekog u bolnici da se bavi time, on bi morao pred zakonom da odgovara", rekao je on.
I predsjedavajući Nacionalne agencije za transplantacije Viktor Zota ne vjeruje u navode rumunskih medija.
Prema njegovim riječima teško mu je da povjeruje u "takve stvari, jer bi 40 do 50 ljudi, od bolničara, pa sve do hirurga, moralo da bude uključeno".
Zota je rekao da je skoro nemoguće da, po principu slučajnog uzorka izabrani organ, prođe svih 17 testova prije nego što bude sprovedena transplantacija, uključujući i provjeru Etičke komisije.
"Znate kako, pa niko nije toliko glup da takvim činom ugrozi svoju karijeru i slobodu ", uvjeren je on.
Kao i na svakom tržištu, manjak robe podiže njenu cijenu. Isto je i sa tržištem ljudskih organa, odnosno zahtjevima i potražnjom za njima. Cijene variraju od zemlje do zemlje, ali se, prema nekim procjenama, prosječna cijena koju dobija davalac bubrega kreće oko 5.000 dolara, dok taj isti bubreg pri prodaji na crnom tržištu dostiže čak i 150.000 dolara. Slični iznosi se postižu i za jetru, koja je uz bubreg, najčešće traženi organ.
Siromašne zemlje, kao što su Indija, Moldavija, Turska ili Kambodža, imaju najveći broj potencijalnih davalaca organa. Poznato je da u pojedinim selima u Moldaviji gotovo svi stanovnici nemaju jedan bubreg. U Kini, u kojoj je veliki broj smrtnih kazni, bolnice su podignute odmah pored zatvora. Još 1984. godine ovdje je donijet zakon po kojem je dozvoljeno uzimanje organa od zatvorenika nad kojim je izvršena smrtna kazna.