Svijet

DR Kongo - zemlja dijamanata, zlata, nafte, smrti, gladi i silovanja

DR Kongo - zemlja dijamanata, zlata, nafte,  smrti, gladi i silovanja
DR Kongo - zemlja dijamanata, zlata, nafte, smrti, gladi i silovanja

BEOGRAD, KINŠASA - Dva dana uoči Nove godine, panika je zavladala ulicama glavnog grada Demokratske Republike Kongo, Kinšase: dan je počeo otmicom dvojice novinara državne televizije - čije je emitovanje prekinuto, a očevici svjedoče i o pucnjavi na međunarodnom aerodromu.

Rojters izvještava da su se, prije nego što je prekinuto emitovanje televizije RTNC, u programu pojavila dvojica naoružanih mladića koji su uputili političku poruku predsjedniku Džozefu Kabili:

"Gideon Mukukumba došao je da vas oslobodi od ropstva Ruande", poručili su.

Policija je navela da su otmičari bili naoružani mačetama i puškama kao i da je potraga za njima u toku, prenio je AFP.

Godine 1997, jake vojne snage koje je predvodila vlada susjedne Ruande zbacile su sa vlasti dugogodišnjeg predsjednika DR Konga Mobutu Sese Seka i na njegovo mjesto postavile oca aktuelnog predsjednika Džozefa Kabile, Lorana Kabilu, koji je ubijen u atentatu 2001. godine.

Nejasno je ko je Gideon Mukukumba, u čije ime su naoružani muškarci danas "nastupili" na državnoj televiziji, ali je jasno da su današnja dešavanja samo nova eskalacija u državi koja je sa svojim prirodnim bogatstvima potencijalno jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, ali su je kolonijalizam, ropstvo i korupcija pretvorili u jednu od najsiromašnijih.

I jednu od "najbogatijih" - kad je riječ o pobunjeničkim grupama, "uvezenim" i domaćim, koje djeluju na ogromnoj teritoriji DR Konga.

Najkrvaviji svjetski sukob od Drugog svjetskog rata još se "vuče" ovom zemljom: Veliki afrički rat (1998-2003), u kojem je učestvovalo devet nacija i najmanje 25 naoružanih frakcija, skoro se u potpunosti odigravao baš u granicama Konga, pa ga u literaturi nazivaju i Drugi rat u Kongu.

Poginulo je više od pet miliona ljudi, milioni su dovedeni na ivicu smrti zbog gladi i bolesti, milioni žena i djevojčica su silovane.

Po veličini druga afrička zemlja, nekadašnji Zair smješten je u centralnom dijelu kontinenta i "blagosljoven" nevjerovatnim prirodnim, prije svega rudnim bogatstvima, ali konstantno ostaje na kraju liste razvijenih zemalja, koju formira UN.

Kako je nedavno u reportaži iz Konga naveo Bi-Bi-Si (BBC), ko putuje Kongom - upoznaće žrtve silovanja, pobunjenike, korumpirane političare i progonjene građane - ljude koji se bore za opstanak u zemlji koja ne može da funkcioniše zbog duhova prošlosti.

Jer, kako ocenjuje BBC, apokaliptična sadašnjost Konga direktan je proizvod pogrešnih odluka i akcija u poslednjih pet vijekova.

Krajem XV vijeka, Kraljevina Kongo dominirala je zapadnim dijelom današnje države i prostirala se i na djelić današnje Angole. Kraljevina je bila otmjena, imala svoju aristokratiju i javne službe za primjer.

Kada su portugalski trgovci došli u region u pretposlednjoj deceniji XV veka, prepoznali su zemlju ogromnih prirodnih bogatstava i zdravih robova. Portugalci su brzo shvatili da će najlakše preuzeti sve ako državom zavlada anarhija: kraljevska porodica i aristokrate su pobijene, pobunjenicima je poslato moderno oružje, uništena je svaka snaga koja bi mogla da se suprotstavi...

Do početka XVII vijeka, nekada moćna kraljevina razbijena je na anarhične mini-države preokupirane građanskim ratovima. Žrtve sukoba bježale su na obalu i engleskim brodovima prebacivane ka Americi. Oko četiri miliona ljudi nasilno je odvedeno sa obala rijeke Kongo.

Površina DR Kongo jednaka je površini cijele Zapadne Evrope. Neograničeni izvori vode - iz druge po veličini rijeke na svijetu, Konga, blaga klima, bogata zemlja, bakar, zlato, dijamanti, kobalt, nafta... trebalo bi da učine DR Kongo jednom od najbogatijih zemalja svijeta.

Krajem XIX veka, britanski istraživač Henri Morton Stenli imao je velike planove o slobodnoj trgovini sa državicama na teritoriji današnjeg Konga, ali te snove raspršio je zloglasni belgijski kralj Leopold II, koji je osnovao Nezavisnu Državu Kongo - svoju ličnu imperiju.

U vrijeme kad je proizvodnja gume za bicikle i automobile bila jedan od najunosnijih poslova na Zapadu, robovi su u Kongu skupljali sirovinu iz kaučuka za proizvodnju gume, uz stalni nadzor brutalnih belgijskih vojnika. Neposlušni su kažnjavanji šibanjem, odsjecanjem šaka, ubijanjem.... stradali su milioni ljudi.

Pobijene su i plemenske vođe koje su mogle da se usprotive. Uništeno je društvo, onemogućeno obrazovanje, osim osnovnog. Kako primjećuje BBC, kultura varvarske vladavine belgijske elite, koju uopšte nije zanimao razvoj zemlje, opstala je i danas, sa drugim akterima.

Belgijanci su otvorili rudnike - rudarstvo je bilo u procvatu, a uslovi za rad nepodnošljivi. Upravo iz sirovina iz Konga pravljena su glavna oružja korišćena u svjetskim ratovima. Tako je i uranijum u atomskim bombama koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki poreklom baš iz Konga.

Kako to opisuje BBC, "sloboda Zapada branjena je resursima iz Konga, dok je crnim stanovnicima Konga uskraćivano pravo da glasaju, formiraju sindikate, politički se udružuju". Uskraćeno im je bilo sve osim osnovnog obrazovanja - jer taj infantilni nivo uvijek je odgovarao njihovim vladarima.

Zato je i nezavisnost, dobijena 1960. godine, bila "očekivana katastrofa".

Djelići ogromne države momentalno su poželjeli da se otcjepe, a zbog dramatičnog stanja u zemlji predstavnici belgijske elite odmah su se "razbježali", ne ostavljajući nikog ko bi vodio zemlju. Jer, od ukupno 5.000 radnih mjesta u državnoj upravi uoči nezavisnosti, samo na tri su bili Kongoanci, a nije bilo nijednog kongoanskog doktora, ekonomiste ili inženjera.

Hladnoratovske sile došle su u region kojim je vladao haos, a usred starih suparništava stradao je prvi premijer nezavisnog Konga Patris Lumumba, koji je prvo protivzakonito smenjen, pa stavljen u kućni pritvor, da bi ga pobunjenici koje je podržavao Zapad likvidirali.

Vlast je preuzeo bivši vodnik kolonijalne policije Žozef Dezire Mobutu, kojeg će istorija upamtiti kao tiranina. Godine 1972, promjenio je ime u Mobutu Sese Seko (Nkuku Ngbendu Va Za Banga), što znači "svemoćni ratnik koji zahvaljujući svojoj izdržljivosti i volji za pobjedom ide iz osvajanja u osvajanje, ostavljajući vatru na svom tragu".

Uprkos njegovoj tiraniji i enormnom bogaćenju, Zapad ga je tolerisao jer je držao Kongo van dometa Sovjeta.

Činjenica je da su on i porodica "ojadili" zemlju za milijarde dolara, a najbolja ilustracija njihove bahatosti bila je palata vrijedna 100 miliona dolara, izgrađena u džungli Gbadolite, koju je sam Mobutu nazvao "Versajem u džungli": između ostalog, pored palate je izgrađena aerodromska pista na koju je mogao da sleti "konkord", a svrha je bila da lider može, kad poželi, da "trkne" u šoping u Pariz.

Disidenti su bili progonjeni ili potkupljeni, ministri su krali čitav budžet, vlada je "atrofirala".

Zapad je Mobutuovom režimu dozvolio da pozajmi milijarde, taj novac je potom pokraden, a od današnjeg DR Konga očekuje se da vrati pozajmice.

Godine 1997, koalicija susjednih afričkih zemalja, koju je predvodila Ruanda - ljuta što je Mobutuov Kongo pružao utočište odgovornima za genocid iz 1994. godine - izvršio je invaziju, poslije odluke da se riješi Mobutua.

Vlast je, poslije 32 godine Mobutuove tiranije, preuzeo Loran Kabila, a Mobutuova vojska se razbježala.

Mobutu je poslednji put poletio sa piste ispred "Versaja u džungli", avionom pretrpanim svim vrijednim stvarima koje je mogao da spakuje, dok su njegovi vojnici - koji nisu primali plate - pucali na avion.

Ruanda je, praktično, osvojila ogromnu susjednu zemlju, kako opisuje BBC, "spektakularnom lakoćom".

Novi lider, Loran Kabila, bio je, međutim, neposlušan, pa je Ruanda ponovo izvršila invaziju, ali nekadašnji saveznici sad su se okrenuli jedni na druge, pa je Kongo uvučen u užasni sveopšti rat i totalnu anarhiju.

Na silu regrutovana djeca vojnici postali su armija robova koji kopaju u potrazi za dragocjenim mineralima - ovaj put je u pitanju koltan, ključna komponenta u izradi mobilnih telefona, opsesije razvijenog svijeta... dok na sve strane siluju žene, ubijaju se, ljudi umiru od gladi...

Prije deset godina, postignut je mirovni dogovor, ali na dalekom istoku zemlje još se puca, pobunjeničke grupe sukobljavaju se sa vojskom i pripadnicima UN, djeluju lokalne milicije...

Zemlja je u totalnom kolapsu: putevi više ne povezuju važnije gradove, medicinska zaštita zavisi isključivo od humanitarne pomoći... Novi režim je jednako grabežljiv kao svi njihovi prethodnici, zaključuje BBC.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije