PRAG - Nikada, kao tokom 2011. godine, u toliko različitih zemalja širom svijeta, nisu se istovremeno dešavali ulični nemiri i pobune u toj mjeri, zbog čega bi se 2011. godina mogla nazvati godinom globalnog gnjeva, naveo je "Fajnenšel tajms".
Kako prenosi radio "Slobodna Evropa", "arapsko proljeće" je na samom početku godine "udarilo ton" - najprije je pao tuniški, zatim egipatski režim. U toku je svrgavanje Moamera Gadafija u Libiji, a sirijska pobuna se ne stišava.
Iako ne tako snažni, neki oblici pobune prisutni su i u drugim dijelovima svijeta - politička u Grčkoj, protestna u Madridu, pljačkaška u Londonu.
U Indiji su hiljade demonstranata izašle na ulicu kako bi iskazale podršku Ani Hazare, aktivistkinji koja štrajkuje glađu ne bi li indijske vlasti prisila da donesu nove antikorupcionaške mere.
Kina je doživjela i javne i onlajn proteste izazvane nesrećom u fabrici i sudarom brzog voza.
U Čileu, u posljednja dva mjeseca u toku su veliki marševi studenata i sindikata koji traže veća socijalna davanja.
U Tel Avivu su obični ljudi protestovali protiv visokih troškova života.
Naravno, razlike među ovim protestima su ogromne, ali neke zajedničke osobine postoje.
U većini protesta, s jedne strane je međunarodna uvezana elita, a s druge obični građani koji se osjećaju isključenim iz bilo koje vrste ekonomske koristi. Uz to ljuti na korupciju, navodi list.
Bijes na bogatstvo i korupciju vladajuće elite izazvao je pobune u Tunisu i Egiptu.
Optužbe za korupciju i korišćenje službenog položaja okosnica su svih protesta u Indiji i Kini.
Ljutnja zbog nedostatka prilika za mlade ljude i erozija srednje klase zajedničke su demonstracijama u Španiji, Grčkoj, Izraelu i Čileu.
Mnoge od zemalja pogođenih nemirima zapravo su najprije doživjele posljedice brzog ekonomskog razvoja, to jest brzog klasnog razdvajanja i bogaćenja jednih, a siromašenja drugih.
Paralelno, veliki broj tih zemalja ima dugu tradiciju propovijedanja politike jednakosti: Mao u Kini, Mahatma Gandi u Indiji...
Izazovno je zato posmatrati kako su pobune u tim zemljama povezane sa globalizacijom, istom onom koja je izazvala bogaćenje bogatih i stvorila veliko tržište rada s malim nadnicama.
Ova 2011. godina je godina revolta, piše "Fajnenšel tajms" i dodaje - sa jednim izuzetkom - SAD.
I u Americi postoje i društveni i ekonomski trendovi slični svjetskim. Raste nejednakost, srednjoj klasi rapidno pada životni standard, postoji gnjev protiv političke i poslovne elite. No svo to ogorčenje iskazuje se u medijima ili preko glasačkih kutija, ali ne i neredima na ulici.
Neki tvrde da obični Amerikanci pate od posebnog oblika lažne svijesti. Ljutnju zbog ekonomskih problema oni navodno preusmjeravaju na bijes oko pitanja religije ili slobodnog nošenja oružja.
No čini se da je takvo objašnjenje previše uprošteno, navodi list i dodaje da je američka politička kultura zapravo uvijek bila više individualistička i manje "bratska" nego kod drugih naroda, te da Amerikanci vjeruju da se uspjeh nagrađuje, a zločin kažnjava.