DAVOS - Svetski ekonomski forum u Davosu ove godine okupio je preko 2.500 učesnika, više od 300 predstavnika najvažnijih korporacija i preko 40 predstavnika država ili vlada.
Prema svim pokazateljima, reč je o najvećem skupa poslovno političke elite koja razgovara, do 24. januara, o brojnim temama - od ekonomije i finansija, do politike, nauke, inovacija, religije.
Posmatrači primećuju da je za medije dostupan samo deo sastanaka, dok se oni najvažniji odvijaju iza zatvorenih vrata zamka u Davosu.
Juće je održana rasprava na temu "Religija kao paravan za konflikte". Na debati je prvi puta upotrebljen jedinstveni model koji je podrazumevao ne samo prisustvo sagovornika na podijumu već i uključenja putem Skypa iz Jordana, Kanade, Iraka i Nemačke.
Diskutovalo se o porastu netolerancije, sve učestalijoj upotrebi religije kao izgovora za sukobe, o porastu straha i nesigurnosti te o načinima prevazilaženja konflikta baziranih na, kako je rečeno, "perverznom tumačenju teoloških ideja i koncepata".
Tako se južnoafrički anglikanski biskup Sesil Makoba zapitao: "Da li demokratija podrazumeva i postojanje određenih normi i pravila ponašanja ispod kojih ne sme da se ide? Sloboda govora treba da postoji, ali provociranje, ponižavanje, pa i ismevanje tudjih verskih osećanja ne može da donese ništa dobro. Svakako da ja osuđujem ubistva, to su zločini, ali, treba se zapitati kako će sve to da dožive oni koji su izolovani od većinskog stanovništva, marginalizovani, nastanjeni u geotima (i u Francuskoj) sa osećanjem bezizlaza i beznadja. Za te ljude je vera jedini duhovni i emotivni oslonac, jedini indentitet u ličnom osećanju sveukupnog beznađa. Kada im to, versko, oduzmete pojedinci će se ponašati instiktivno, refleksno i imaćemo nasilje. A nasilje i teror indukovaće po sistemu spojenih sudova nasilje na drugoj strani kao reakciju. Pogledajte populističke pokrete koji bujaju u mnogim najrazvijenijim državama Evrope. Tako nastaje jedan začarni lanac nasilja koji se teško može prekinuti."
Na ovo se nadovezao Toni Bler, danas predstavnik "Velike četvorke" za Bliski Istok, rekavši: "Religija se zloupotrebljava kao izgovor za nasilje nad 'onim durgima'. Ja sam to imao prilike da vidim i u Severnoj Irskoj između katolika i protestanata. Ali jačanjem mostova dijaloga, saradnje, interkonfesionalnog delovanja mi smo uspeli u Severnoj Irskoj sve ekstemiste, da li katolike da li protestante, da izolujemo u smislu uticaja na većinu stanovnika. Time smo dokazali u praksi da se religija može iskoristiti i za pozitivno, za zbližavanje ljudi, za saradnju. Ključ je, po meni", rekao je Bler, "razvoj obrazovanja i vaspitavanje mladih generacija. Samo dugoročnim strategijama kroz ova dva segmenta možemo formirati buduće društvo u kojem konflikte neće proizvoditi ekstremisti pod izgovorima religijskih opravdanja."
Toni Bleru je uzvratio prof. Ahmadi iz Jordana rekavši: "Ideja je jako lepa ali je za njeno ostvarenje potrebno vreme. Mi se ovde suočavamo sa daleko brizantnijim problemima koje moramo da rešavamo ne danas već koliko juče. Suština je u socijalno-ekonomskom položaju mladih i slabim državnim strukturama praćenim nepoverenjem masa u institucije i lidere. U Egiptu, Siriji, Jordanu, Iraku, Libiji, Maliju, Nigeru mi danas govorimo o postojanju 'generacija pod pritiskom'. Reč je mladim ljudima, pre svega momcima, koji su završili škole ali usled ekonomskih i socijalnih uslova nemaju nikakve šanse, ne danas, nego ni za pet godina, da nađu posao. U tom slučaju oni ne mogu da zasnuju porodice, ne mogu aktivno da se uključe u društvene procese i osečaju se inferiorno, marginalizovano, kao ličnosti deprimirani, utučeni i sa brojnim kompleksima. Normalno je da će takvi pojedinci veoma lako potpasti pod indoktrinarni uticaj desničara, ekstremista i fundamentalista najgoreg tipa i biti spremni na sve. Ti mladi jednostavno ne vide drugi izlaz. A to traži jedan pristup hitnog, ubrzanog i snažnog ekonomskog i socijalnog razvoja sa brzim rezulatatima, svima vidljivim i opipljivim."
Nakon debate francuski intelektualac i jedan od neformalnih savetnika predsednika Olanda, Žak Atali je naglasio "kako nam nema druge već na globalnom nivou uvesti obavezujuće standarde, pravila i zakone kojima bi se suzbile sve forme terorizma i nasilja".
"Ti globalni standardi moraju hitno da se uvedu i da budu opštevažeći za sve države. Ne smemo da guramo glave u pesak i da verujemo kako su poslednji događaji u Francuskoj bili 'izuzetak' od pravila. Ubijanje novinara i nedužnih ljudi u supermarketu - to je bio udarac na vrednosti slobodnog francuskog društva. A tih će udara biti i ubuduće, i to jako mnogo i svuda po svetu. Baš zbog toga, treba uz ove globalne standarde uvesti i sve moguće mere nadzora, kontrole i praćenja potencijalnih terorista. Svakako da moramo imati i institucije države koja će kontrolisati da ne dođe do zloupotrebe onih koji nas nadgledaju. Na žalost, ovo moramo uraditi i na globalnom i na lokalnom planu jer je opasnost od terorizma tu i sada, opšte je prisutna i njene pojave biće još drastičnije u veoma skorije vreme", istakao je on.
Posmatrači debate o religijama i konfliktima primećuju da deo evropskih intelektualaca još uvek ne razume pravu dubinu i prirodu modernog terorizma i ekstremizma. Još uvek se Evropljani bave, tvrde posmatrači, perifernim a ne suštinskim uzrocima problema.
Jedan nemački ekspert reče: "Užasno je ono što se dogodilo u Parizu. Ali zamislite sada da se nešto slično dogodi u Bosni ili na Kosovu ili u Makedoniji. Tada kao odgovor ne bismo imali masovne demonstracije već, najverovatnije, žestoke destabilizacije država i eksploziju etničko religioznih sukoba. To bi se, ukoliko sada preventivno ne delujemo, lako moglo pretvoriti u bure baruta koje bi, za razliku od devedesetih godina, izazvalo prelivanje na celu Evropu. A uz postojeće bujanje desno populističkih pokreta velika je opasnost da to ne bude okidač za dolazak na vlast nacional-socijalističkih režima. Dugoročno, ova opasnost postoji. Kratkoročno, zavisi kako ćemo sada i ovde rešavati postojeće probleme. Najefikasniji model je da se unutar svoje religiozne ili etničke grupe svako obračuna sa svojim ekstremistima i potencijalnim teroristima a svi zajedno da radimo na razvoju modela života 'jedni sa drugima' a ne 'jedni pored drugih'."
(Autor Dr Zoran Vitorović, specijalno za Nezavisne iz Davosa)