MADUN - Indijska vlada ulaže milijarde dolara u razvoj privrede i reforme društva, ali jaz između bogatih i siromašnih postaje sve dublji u ovoj zemlji sa više od 1,2 milijarde stanovnika, po čemu je druga u svijetu.
Programi koje pokreću indijska vlada i razne organizacije za pomoć siromašnima, s ciljem da se poboljša socijalni položaj najširih slojeva, često su loše vođeni, a državni službenici korumpirani.
Za napore Vlade, kao ni za bolji život, nije ni čula Puna, koja nema ni punih 18 godina, a izgleda duplo starije dok zabrinuto gleda u svoju bebu, koju nema čime da prehrani. Malena Urmila ima godinu i po dana, a izgleda kao da je nedavno rođena.
Puna i Urmila nisu dobile ni rupiju od brojnih programa pomoći najširim siromašnim slojevima društva u Indiji. O programima govore stranke i ljudi na vlasti, a narod kaže to su "prazne priče".
Sonja Gandi, predsjednica Kongresne partije, inicirala je program da se svakoj siromašnoj porodici pokloni 35 kilograma hrane, nakon što je Vlada saopštila da je stopa siromaštva povećana sa 27,5 na 37,2 odsto. Istovremeno je Kongres objelodanio, kako je rečeno, "revolucionarni program" o obezbjeđivanju 100 radnih dana godišnje za siromašne.
Ipak, mnogi analitičari kažu da su ti programi "kule od pijeska" i da najširim slojevima Indije treba pomoći korjenitim društveno-privrednim reformama, unapređenjem školstva i zdravstva, otvaranjem novih radnih mjesta i drugim suštinskim promjenama. Isto tako, analitičari kažu da programi koji se pokreću navodno za siromašne često predstavljaju "kišobran" za protivzakonito sticanje dobiti.
Jedan službenik Ujedinjenih nacija, koji nije želio da mu se pominje ime, izjavio je da jedva 65 odsto međunarodne pomoći u hrani stigne do djece predškolskog uzrasta. Sama Sonja Gandi je svjesna da od svake rupije (indijska moneta, jedan dolar je 45 rupija) jedva 15 odsto stigne do onih kojima je neophodna pomoć namijenjena.
I dok Indija bilježi privredni rast od blizu osam odsto, koliko je bilo lani, po čemu zauzima četvrto mjesto po privrednoj razvijenosti u svijetu (iza SAD, Kine i Japana), neuhranjenost stanovništva je čak 46 odsto. U godinama privrednog "buma" u Indiji, tokom devedesetih godina, broj gladnih i neuhranjenih je smanjen za samo šest odsto, a ukupan broj siromašnih manji je za oko 10 odsto.
Indiju čine tradicionalna seoska gazdinstva, nasuprot modernoj industriji i razvijenim sektorima telekomunikacija, zanatstva i usluga. Sektor usluga u Indiji je, u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, postao glavni pokretač indijske privrede, naročito zbog povećanja obima poslova u građevinarstvu, finansijama, osiguranju, prometu nekretnina i informacionih tehnologija. Sa druge strane, Vlada je saopštila da rast u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu iznosi samo 0,9 odsto.
Uprkos velikom broju gladnih, Indija je prema Indeksu gladi u svijetu na 65. mjestu od 84 zemlje. U zemlji se zna za problem gladnih, ali su preduzete mjere minimalne. Na primjer, u Utar Pradešu ima nekoliko centara za djecu koja umiru od gladi, ali u svakom od njih je jedva nekoliko postelja, a ljekar dolazi povremeno. U takvim centrima su i djeca oboljela jer su ih majke hranile kravljim mlijekom razrijeđenim vodom iz obližnjih potoka.
"Nisam dosad vidio zemlju s tako brzim privrednim rastom i tako dirljivim nivoom neuhranjenosti naroda", izjavio je Lorens Heded, direktor britanskog Instituta za studije razvoja.
U selu Madunu živi oko 80 porodica, nikakvu pomoć nisu primili mjesecima ni od koga, pa ni od Sonje Gandi. Djeca su i rastom zaostala, koža i proćelave glavice svjedoče o nedostatku raznih vitamina i minerala. Nedjeljno desetak djece umire od dijareje. Ljekar dolazi jednom sedmično, ovjeri potvrdu da je bio, pa ode bez udubljivanja u zdravstvene probleme.
INDIJA
- 1,2 milijarde stanovnika
- 37,2 odsto stopa siromaštva
- 46 odsto neuhranjenog stanovništva
- 4. zemlja po privrednoj razvijenosti
- 65. zemlja po indeksu gladi
Prijemnik imaju, za telefon ne znaju
U indijskom selu Madunu dominira toranj mobilne telefonije, ali seljaci ne znaju kako se rukuje mobilnim telefonima. Istovremeno, mnogi sa žudnjom gledaju u lokalne bogataše kako stoku hrane onim što bi za mnoge bio ukusan ručak.