Pandemija korone kompletno njemačko društvo stavlja na teška iskušenja. Ona je za mnoge postala simbol administrativnog haosa i političke nesposobnosti. I dok su građani sve više u kolektivnom stresu koji karakteriše mješavina bijesa i sumnje, pomiješana s nadom u skori uspjeh kampanje vakcinisanja, virus je isto tako svom žestinom ukazao i na društvene probleme.
Čak ih je i i drastično povećao. To se naročito odnosi na slučajeve diskriminacije osoba zbog njihovog pola ili polne orijentacije, vjere, porijekla, invaliditeta ili starosti.
Njemačka vlada je još 2006. osnovala posebnu kancelariju kojoj građani mogu da se obrate za pomoć, a prošle godine broj žalbi toliko je porastao da je gotovo zagušio telefonsku liniju za pomoć: 2019. bilo je 3.580 prijava, a u godini korone rekordne 6.383. To je rast od čitavih 78 odsto.
"Rasizam je bio i ostao glavni problem", tvrdi v.d. direktora Vladine Kancelarije za antidiskriminaciju (ADS) Bernhard Franke. U godini terorističkog napada u njemačkom Hanauu, demonstracija "Black Lives Matter" i opšte rasprave o rasizmu, gotovo svaka treća žalba odnosila na rasizam u potrazi za stanom, na radnom mjestu ili u potrazi za poslom.
Pritom su 1.904 slučaja diskriminacije bila povezana s koronom. U nedavno predstavljenom godišnjem izvještaju ADS navodi se i jedan konkretan slučaj: "Franciska S. je s njeno dvoje djece krenula u prodavnicu građevinskog materijala. Djeca stara sedam i devet godina zbog mjera protiv pandemije nisu mogla u školu, ali na ulazu u prodavnicu majka je upozorena da može da uđe samo ona, jer djeca 'naročito šire koronu'."
Isto tako, u pandemiji i opštem strahu od zaraze koja je potekla iz Kine, "sumnjive" su postale sve osobe azijskog porijekla:
"Majke H. očekuje paket, ali kad kurir dođe pred njenu kuću, odjednom ne želi da joj isporuči paket. A kad ta Njemica azijskog porijekla nastavi da insistira da joj uruči paket, kurir je odvraća riječima 'šingšing' i odnosi paket kao da ga nije bilo moguće uručiti."
"Vladina Kancelarija za antidiskriminaciju primila je tokom pandemije toliko prijava da je čak telefonska linija morala da bude privremeno obustavljena", objašnjava Franke. Trenutno se žalbe primaju samo preko formulara na internetu ili putem pisma, ali ubrzano se radi obnavljanju telefonske službe koja bi ponovo trebalo da počne da radi u julu.
I druge organizacije koje se bore protiv diskriminacije svjedoče o drastičnom porastu broja takvih slučajeva. Eva Andrades, koja je na čelu krovnog udruženja takvih organizacija, tvrdi:
"Bilježimo sve veći pritisak na organizacije koje su u našem udruženju."
U svoj toj nevolji, Andradesova ipak vidi i nešto pozitivno: očigledno je da je čitavo društvo postalo osjetljivije na slučajeve diskriminacije.
"To je na neki način bio i podsticaj da se više ljudi obraća ovakvim savjetovalištima. Možda su neki tek sada saznali da postoji zakon koji zabranjuje rasizam i diskriminiranje."
Pomoć naročito traže osobe s invaliditetom ili s hroničnim bolestima, na njih otpada 41 odsto žalbi zbog diskriminacije, a to je 2.631 slučaj u 2020. godini. Tu je i problem bolesnika koji iz medicinskih razloga ne mogu da nose zaštitnu masku, pa se paušalno trpaju u isti koš s onima koji ne žele da ih nose. Franke kaže da je veliki broj takvih ljudi podnio žalbu jer im se paušalno zabranjuje ulazak u prodavnice zato što ne mogu da nose masku.
(Deutsche Welle)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.