Noemi se povukla u sebe, opsjednuta idejom savršene supruge koja neće razočarati muža Alija i koja će sve držati pod kontrolom kako bi izbjegla njegov bijes. U takvoj porodičnoj izolaciji njihov drugi sin Malik umro je 19. aprila 2019. godine u Savinji le Templu (Savigny-le-Temple) od posljedica zanemarivanja.
Sa 20 mjeseci težio je samo četiri kilograma, dok je prosječna težina za taj uzrast između 10 i 12 kilograma, piše Le Parisien.
Roditeljima se od petka, 30. oktobra, sudi pred sudom u Melunu. Optuženi su za uskraćivanje njege ili hrane koje je uzrokovalo smrt djeteta, prenosi Index.
U utorak su svjedočile očeve sestre, bez iskazivanja gorčine.
"Noemi je bila dio porodice", rekle su.
Na pitanje o djetetovom zdravlju, izjavile su:
"Oduvijek je bio mršav, mislile smo da je to zbog prijevremenog rođenja. Kada bismo pitale Noemi šta kažu ljekari, odgovarala bi da je sve u redu."
Zar niste ništa vidjeli?
Malik je, međutim, posljednji ljekarski pregled imao sa 11 mjeseci. Pedijatar je tada jasno upozorio da je gubitak težine zabrinjavajući i da je djetetu potrebna hitna hospitalizacija.
Noemi ga nikada nije odvela u bolnicu. Umro je kod kuće, od gladi.
Sudija Benjamin Jungman sat vremena je ispitivao oca.
"Zar niste ništa vidjeli? Zašto niste posjetili sina u bolnici sedmicama nakon rođenja? Niste znali ni u kojoj je bolnici, ni koji ga ljekar prati, ni od čega boluje!", insistirao je.
Ali, opisan kao krupan čovjek, mirno je odgovarao i ponavljao da je bio odsutan.
"Nisam bio na visini svojih odgovornosti", rekao je.
Na pitanje posjećuje li se bliska osoba u bolnici, tiho je odgovorio:
"Da, naravno."
Dodao je:
"Oslanjao sam se na ono što mi je supruga govorila."
"Šta je trebalo da se dogodi da ga odvedete u bolnicu?"
Ali nije mogao da gleda fotografije svog mrtvog sina, koje su prikazane na suđenju u petak.
Tužilac Žan-Mišel Burle bio je direktan:
"Ovakve smo slike vidjeli stotinu puta – izgladnjela djeca u Bijafri ili Etiopiji. Shvatate li da je vaš nemar doveo do uskraćivanja njege?"
Ali je stajao potresen i čvrsto se držao za stalak mikrofona. Sedmicu prije sinove smrti bio je uz oca, koji je ostao bez majke.
Dan prije Malikove smrti Ali je bio sa svoja dva sina, ali je bio dekoncentrisan i stalno na telefonu.
"Prirodno je izgubiti baku, ali vaša pažnja bila je usmjerena na pogrešno mjesto", primijetio je tužilac.
Ali je priznao:
"Pitanje tog nemara pratiće me cijeli život."
"Šta je trebalo da se dogodi da ga odvedete u bolnicu? Dijete ne jede dovoljno, nije mu dobro. Ima samo četiri kilograma!", povišenim tonom pitao je sudija.
"Trebalo je da budem angažovaniji, zahtjevniji", odgovorio je Ali.
Rekao je da je vjerovao supruzi kada ga je uvjeravala da je sve u redu, što tužilaštvo smatra lažima.
Niz laži
Noemi je za drugu trudnoću prvo rekla dadilji starijeg sina.
"Gledala sam je kao majčinsku figuru, bili su mi potrebni savjeti kako da se nosim sa dvoje male djece. Bojala sam se da će se muž naljutiti", objasnila je.
Ali se zaista i naljutio kada je za trudnoću saznao od dadilje.
Noemi je prvo dijete rodila sa 18, a Malika sa 19 godina. Otac je se odrekao nakon prve trudnoće, a majka joj je prigovarala zbog djeteta rođenog van braka.
Prigovori su se nastavili i u porodilištu, nakon što je Noemi rodila Malika u šest i po mjeseci trudnoće.
Sve se to događalo pred Alijem.
"Osjećao se poniženo, trebalo je da učinim više kako bih popravila porodične odnose. Njemu je porodica na prvom mjestu", rekla je optužena tihim glasom.
"Usamljena je, ali se na to navikla"
Alijeva porodica s vremenom je postala njena jedina porodica.
Šest mjeseci prije dječakove smrti, Alijeva sestra zakazala je termin kod dermatologa.
"Vidjela sam da mali pati, bio je pun ekcema", rekla je na sudu.
"Zakazala sam Noemi termin, ona je otišla i terapija je izliječila dijete za tri sedmice."
Međutim, to nije prekinulo izolaciju mlade majke, koja je nastavila da ignoriše preporuku pedijatra o hospitalizaciji.
Psihijatrijska vještakinja Magali Bondon-Bruzel opisala je oca kao "ozbiljnog, smirenog, organizovanog i veoma ponosnog na sebe".
Za majku je navela da je "bistra, inteligentna – preskočila je dva razreda u školi – ali ima veoma loše mišljenje o sebi".
Psihijatrica je dodala:
"Nema samopouzdanja, osjeća se usamljeno, ali se na to navikla."
Prema zaključku vještačenja, ta izolacija može objasniti kako je došlo do tragedije, ali ne umanjuje odgovornost roditelja.