KAIRO - Sve oči uprte su u Sulejmana, piše u najnovijem broju vodeći egipatski nedeljnik "Al Ahram", ocjenjujući da je moguće da je Omar Sulejman budući kandidat za predsjednika države.
Omar Sulejman sada je potpredsjednik Egipta i najviši državni zvaničnik nakon što je Hosni Mubarak podneo ostavku.
Na toj funkciji je od 29. januara, i postavio ga je sada već svrgnuti Mubarak, u pokušaju da zadovolji demonstrante koji su četiri dana ranije počeli masovne proteste tražeći da ode.
Kao i Mubarak, 74-godišnji Omar Sulejman dolazi iz vojnih krugova: on je general, od 1993. godine šef obavještajne službe i dugo je bio smatran Mubarakovom "desnom rukom". Bile su mu povjerene neke od najosetljivijih misija i kod kuće i van zemlje, kao što su odnosi sa Hamasom i Izraelom i pitanje Sudana.
Sulejman je početkom 1960-ih, kao i Mubarak, bio na vojnom doškolovavanju u Moskvi.
Oni kojima je bio šef, kažu da je Sulejman rezervisan čovek sa izraženim smislom za humor i dobru hranu.
"On malo priča ali može da ispriča najsmešniju šalu i usput se smieje, iako je publika mala", rekao je listu jedan od njegovih saradnika.
Nekada je bio skoro nepoznat šef obavještajaca, ali je u posljednjoj deceniji njegov profil "dobijao na težini". Rijetko je pristajao na razgovore sa novinarima, ali se to promjenilo poslednjih deset dana.
Prošle sedmice, Sulejman je dao do tada najduži intervju za državnu televiziju, najavivši da se ni Mubarak ni predsjednikov sin Džamal neće kandidovati na septembarskim predsjedničkim izborima što je bilo upravo ono što su demonstranti željeli da čuju.
"On je sada napustio svoju višegodišnju ulogu čoveka koji će obezbjediti neophodnu podršku Džamalu Mubaraku da dođe na vlast. Ali da li će on sam biti naredni predsednik? Za Egipćane, region, vodeće zapadne prestonice, i iznad svega za one na Trgu Tahrir, to je ključno pitanje", piše list.
Da li bi ga demonstranti na Trgu Tahrir prihvatili za predsjednika, pita list i dodaje "oni kažu - ne".
"On zna šta se dešava u Egiptu i oko njega ali deo je režima a mi ne želimo nikoga iz režima. Mi želimo prelaznu vladu koja će raditi nekoliko mjeseci pod Sulejmanom ali poslije želimo nova lica. Mi nismo imali revoluciju da zamenimo Džamala Mubaraka Sulejmanom", rekao je jedan demonstrant.
U drugim kvartovima Kaira, međutim, stavovi su drugačiji, pa se jedan protivnik režima pita "zašto ne", i dodaje da je Sulejman neko iz režima koga vojska prihvata, da je patriota i, pošto je dugo radio sa Mubarakom, poznaje druge zemlje.
U nekim prestonicama regiona i Evrope dijele slično mišljenje, tvrdeći da se Egipat suočava sa periodom tranzicije koji bi mogao da traje godinama i da uvođenje opozicije i nezavisnih ličnosti mora da bude postepeno, upozorava "Al-Ahram".
"Mi ne možemo da dopustimo destabiliazciju u Egiptu", rekao je listu jedan evropski izvor, dodajući da je važn faktor za rast akcija Sulejmana kao predsjednika to što je on u Izraelu viđen kao neko ko neće uzdrmati "hladan mir između dvije države".
Prije nekoliko mjeseci u Kairu su osvanuli posteri koji promovišu Sulejmana kao predsjedničkog kandidata sa porukom "Mi ne želimo da vladaju ni Muslimanska braća ni Džamal - mi želimo Sulejmana".
Posteri su brzo uklonjeni i izdata zabrana na izvještavanje o događaju, ali sada se Egipat suočava sa mogućnošću da na ulicama ponovo osvanu, ali kao dio zvanične kampanje, zakljucuje list.
I američke analize bave se pitanjem uticaja Sulejmana, pa ga tako u jednom izveštaju magazina "Forin polisi" opisuju kao "najmoćnijeg šefa obaveštajaca na Bliskom istoku"
Politički analitičar iz ljevičarske egipatske Tagamu partije, Husein Abdel-Razek ocjenjuje da u zapadnim medijima postoji rastući trend spekulacija o "Egiptu poslije Mubaraka".
"Nedavno se i izraelska štampa pridružila talasu, praveći scenarije u kojima je Sulejman onaj koji obećava", ali zaboravljaju da on ne ispunjava uslov Ustava a to je neophodnost da kandidat za predsjednika bude iz visokih tela političkih partija, dodaje Abdel-Razek.