STOKHOLM - Parlamentarni izbori u Švedskoj nisu se pretvorili u ono od čega se uoči izbora najviše strahovalo, da ta skandinavska utvrda demokratije i građanstva postane još jedna zemlja u kojoj je ekstremna desnica došla nadomak vlasti.
Švedski demokrati, stranka koju većina Šveđana pamti kao otvoreno neonacističku stranku prije nego što je, mnogi će reći samo formalno potjerala ili presvukla svoje skinhedske ulične propalice, osvojili su 17,6 odsto glasova. Njihov rezultat jest rast u odnosu na prošle izbore (12,9) odsto, a rast popularnosti ekstremnih desničara daleko od toga da bi bila lijepa vijest. Ali je to još uvijek jako, baš jako daleko od onih 25 odsto koliko su im uoči izbora davale pojedine ankete. S tim rezultatom zaključak je da do eksplozije neonacista na ovim izborima nije došlo. Najveći blok u parlamentu u Stokholmu i dalje je lijevi crveno-zeleni blok sa 41 odsto, doduše, s nešto manjom prednosti pred centrističko-desnim blokom Alijansa od 40,1 odsto.
Koliko god rezultat značio to da po prvi put neće biti moguće sastavljanje vlade isključivo oko lijevog centra ili desnog, savršeno je jasno da će Švedski demokrati ostati bez mogućnosti da se miješaju u vlast. Stranku su krajem 80-ih osnovali doslovno neonacistički ekstremisti, zbog čega im velika većina Šveđana dandanas apsolutno ne vjeruje, čak i nakon što su se ovi obukli u odijela i prestali izgledati kao prostačka, agresivna gomila.
To je bio i razlog zašto je Ulf Kristerson, predsjednik Umjerenih, glavne stranke desnog centra, govorio uoči izbora da nema šanse da ikada na bilo koji način sarađuju sa Švedskim demokratima. Da ne bude zabune, to je i ponovio nakon izbora. Govorio je o "sanitarnom pojasu" oko te neonacističke stranke, vrlo slično kao i predsjednik Socijaldemokratske stranke Stefan Lefven. Uprkos tome, uprkosstanju s migrantima u Švedskoj, zemlji koja ih je u odnosu na broj stanovnika primila najviše u EU, niti jedna niti druga stranka nisu izgubile nego samo po 2,6 odnosno 3,5 odsto glasova.
Najveći gubitnici i jedini pravi gubitnici izbora su Zeleni, koji su sa 25 mjesta u parlamentu pali na samo 10. Sada je jasno da će sastavljanje vlade biti komplikovano, komplikovanije nego ikad prije, Kristerson je već najavio da će tražiti da premijer Stefan Lefven pusti da se za mandatara nove vlade takmiči neko drugi, ali je jasno i to da i lijevi i desni centristički blok računa na to da će se već nekako dogovoriti, pa makar bila riječ i o manjinskoj vladi, što u Švedskoj, kao i još nekim civiliziranim, visokodemokratskim zemljama u pravilu funkcioniše. U Švedskoj je nakon ovih izbora zanimljivo i to što desni centar nije napravio pogrešku, koju su činili neki njihovi kolege u nekim drugim članicama srednjeg ili istočnog dijela EU, pa čak i neke stranke lijevog centra, da se u strahu od gubitka glasova podilazi desničarima, što je na kraju redovno dovodilo do daljnjeg rasta desničara.
Švedska je posljednjih godinu, dvije - i to je činjenica - pritisnuta problemima sve većeg broja bandi i kriminala u siromašnijim četvrtima švedskih gradova, što znači u četvrtima s velikim udjelima građana porijekla iz inostranstva, kao i sa sve učestalijim napadima ekstremnih, militantnih desničara. Analize pokazuju da uspon Švedskih demokrata, stranke koja je još u 90-ima imala snažan neonacistički pečat, nije koincidirao toliko s useljavanjem, nego s povezivanjem sa strankama poput Nacionalnog fronta Mari Le Pen iz Francuske i austrijskom Slobodarskom strankom pokojnog Jerga Hajdera, te s rastućim socijalnim raslojavanjem. Švedskom su još od 30-ih sve kroz 80-e dominirali socijaldemokrati, u pravilu s popularnošću od oko 45 odsto.
A onda, zemlja koja je uvijek bila ponosna na svoju egalitarnost, koju su često nazivali zapravo socijalističkom zemljom s pravom demokracijom, kroz 90-te se naglo raslojava. U posljednjih 15 godina Švedska je imala najveći rast klasnog raslojavanja društva od svih članica OECD-a, a u poređenju s tim socijalne teme kod dijela građana ustupaju mjesto onima koje se tiču rase, nacije, vjerskog i kulturološkog porijekla. Švedski demokrati u parlament su sa skoro šest odsto glasova po prvi put ušli još 2010. godine, odnosno puno prije useljeničkog talasa.
Najveći skok, više nego dvostruko, zabilježili su na izborima 2014. Uprkos tome što je između tih i ovih izbora došlo do apsolutno najvećeg useljeničkog talasa s Bliskog istoka, kao i do najvećih društvenih problema, bilo objektivnih ili politički poticanih, u odnosu na ove izbore, rast Švedskih demokrata nije niti izbliza onako eksplozivan kakav je bio 2010. godine u odnosu na izbore 2006.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
