SAO PAULO – Najmanje 51 osoba umrla je od epidemije opake virusne bolesti žute groznice u Brazilu.
Ministarstvo zdravstva Brazila saopštila je kako su u protekla 24 sata preminule dvije osobe oboljele od žute groznice u regiji Minas Gerais, a tri osobe u Sao Paolu, čime je bilans preminulih u proteklih nekoliko dana povećan na 51 osobu.
U saopštenju se navodi kako je žuta groznica do sada registrovana u 80 naseljenih mjesta, među kojima je 55 naselja u pokrajini Minas Gerais.
Ministarstvo zdravstva brazilske pokrajine Minas Gerais je također saopštio da su u toj regiji do sada od žute groznice preminule 44 osobe. U toj regiji je do sada ta opaka bolest dijagnostifikovana kod 126 pacijenata, a još 584 osobe sa sličnim simptomima su hospitalizirane i podvrgnute pretragama.
Epidemija žute groznice pogodila je i pokrajinu Espirito Santo u kojoj je do sada dijagnosticirana kod 37 pacijenata, od kojih je jedna osoba preminula.
I u Sao Paulu je umrlo najmanje šest osoba zaraženih žutom groznicom, a 17 pacijenata je hospitalizovano.
U okviru borbe protiv žute groznice, brazilsko Ministarstvo je u rizične regije poslalo 5,5 miliona doza vakcine, a uskoro se očekuje i dodatnih šest miliona vakcina.
Žuta groznica je teška akutna virusna bolest koju prenose komarci, krpelji i drugi paraziti. Uslijed oštećenja malih krvnih sudova, te poremećaja u zgrušavanju krvi, ta bolest dovodi do krvarenja u organima, a "žutom" se naziva jer u određenog broja pacijenata dovodi do pojave žutice.
Zaraza koju je teško dijagnostifikovati u prvim fazama pojave, uglavnom prijeti širenjem u Africi i Južnoj Americi. Povišena tjelesna temperatura, bolovi u mišićima, malaksavost i nesvjestice su samo neki od standardnih simptoma koji se javljaju kod zaraženih pacijenata.
Aktivna imunizacija, odnosno cijepljenje protiv žute groznice ljudima je dostupno već gotovo 70 godina, te je zaslužno za značajno redukovanje širenja te bolesti. Ipak, žuta groznica je opasna i potencijalno smrtonosna bolest, zbog čega Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da svaka zemlja pod rizikom od ove bolesti ima barem jedan nacionalni laboratorij gdje se mogu provesti osnovna testiranja.