BRISEL - Više od 400 miliona Evropljana od ponoći živi u šengenskoj zoni, koja obuhvata 24 zemlje bez kontrole na unutrašnjim granicama.
Nakon što su granice ukinute, od Narve, na istoku Estonije, do Kalea u Francuskoj, građani mogu da putuju bez pasoša, dok su u isto vrijeme za zemlje na spoljnim šengenskim granicama kontrole pojačane.
Zona slobodnog kretanja ljudi proširena je u ponoć na devet zemalja koje su 2004. postale članice Evropske unije (EU). Među njima su Mađarska, Slovenija, Češka, Estonija, Litvanija, Letonija, Malta, Poljska i Slovačka.
Kipar, koji je takođe pristupio EU 2004. godine, zatražio je odlaganje pristupanja šengenu na godinu dana, dok će Rumunija i Bugarska, koje su u EU ušle 2007, morati još da rade na ispunjenju kriterijuma u oblasti bezbjednosti kako bi mogle da uđu u šengensku zonu.
"Živjećemo i kretaćemo se u zoni koju čine 24 zemlje i bez unutrašnjih granica. To je jedinstven istorijski uspjeh", ocijenio je predsjednik Evropske komisije Žoze Manuel Baroso.
"Ukidanje unutrašnjih granica Evropske unije je šansa za one koji žive i koji se kreću i obavljaju poslove u Uniji", istakao je Baroso.
Predsjednik Evropskog parlamenta Hans-Gert Petering smatra da je to vidljiv znak da su bivše podjele Evrope i granice između zemalja "prevaziđene".
Slovački premijer Robert Fico i austrijski kancelar Alfred Guzenbauer simbolično su juče testerom presjekli granicu na prelazu Petržalka - Berg da proslave ulazak Slovačke i još osam novih članica EU u šengenski prostor.
U zemljama istočne Evrope proširenje šengenske zone vide kao posljednju etapu rušenja gvozdene zavjese iz vremena hladnog rata, dok stanovnici pograničnih dijelova EU, poput Njemačke i Austrije, strahuju od porasta kriminala.
Šengenska zona do sada je obuhvatala Portugal, Španiju, Francusku, Italiju, Belgiju, Luksemburg, Holandiju, Njemačku, Austriju, Švedsku, Finsku, Dansku, Grčku, kao i Norvešku i Island koje nisu članice EU.
Velika Britanija i Irska nisu dio zone, iako su članice EU.
Šengenska zona nazvana je po selu Šengen u Luksemburgu, gdje je potpisan prvi sporazum o ukidanju granične kontrole 1985. godine između Holandije, Belgije, Luksemburga, Njemačke i Francuske.
Proširena zona obuhvataće teritoriju površine 3,6 miliona kvadratnih kilometara sa više od 400 miliona stanovnika.