Fidel Kastro, koji slavi devedeseti rođendan, po sopstvenim riječima, nije očekivao da živi toliko. A nisu to očekivali ni njegovi neprijatelji.
Možda jedina stvar oko koje bi se složili Fidel Kastro i njegovi neprijatelji jeste da niko od njih nije očekivao da lider kubanske revolucije dočeka devedeseti rođendan. Preko 600 pokušaja ubistva svjedoči u prilog ovoj tezi. CIA, kubanski emigranti i američka mafija pokušali su, svaki za sebe ili u saradnji, da ga ubiju na spektakularne načine, od kojih su neki i nadrealni.
Međutim, Fidel je preživio, uprkos svemu. Uprkos tome što ga život nije mazio, niti je on mazio život. Rođen u bogataškoj porodici, Fidel je, vođen željom da Kubu izvuče iz čeličnog zagrljaja sjevernog susjeda — SAD, izveo revoluciju, do tada nezapamćenu u američkom unutrašnjem dvorištu.
Malo je ljudi kojima je istorija toliko išla na ruku kao što je išla Fidelu. Čak su i potezi njegovih neprijatelja činili sve kako bi od njega stvorili legendu.
A legenda je počela da se stvara kada se Fidel sa 19 saboraca iskrcao na Kubi, poslije jednog neuspjelog puča protiv kubanskog diktatora Fulhensija Batiste, zatvora i egzila.
U šumama Sijera Maestre Fidel i prijatelji zadobijali su sve širu podršku Kubanaca i postajali političke i modne ikone obožavane od cijelog svijeta. Njihovom šarmu nisu mogli da odole ni u neprijateljskim zemljama.
Za kicošku Latinsku Ameriku pojava Fidela Kastra sa dugačkom i neurednom bradom i kosom, u jednostavnoj zelenoj uniformi (za razliku od sjaja i teatralnosti sklonih latinoameričkih diktatora) bila je potpuno neuobičajena. Bila je dokaz da Fidel i saborci svojom pojavom nagoviještavaju drugu epohu.
U svijetu, Fidelova odjeća postala je modni hit. Lijevo orijentisani studenti, prihvatili su neuredne brade i duge kose kao znak buntovništva i izraz želje za promjenom. Tako je Fidel postao i modna ikona.
Vođen nacionalizmom, željom da Kuba prestane da bude neformalna američka kolonija, Fidel je počeo da je preobražava, na način takođe neuobičajen za Latinsku Ameriku. Ne obazirući se na bijesnog sjevernog suseda, ljutog zbog nacionalizacije industrije šećera, počeo je da uvodi reforme koje su išle ka socijalnoj pravdi i političkoj jednakosti.
Ka marksizmu ga je odvela sama Amerika, odbijajući da sa njim sarađuje. Bez obzira na to, Fidel je uspio da kubansko društvo preobrazi iz osnova. Na Kubi danas nema nepismenih, školstvo i zdravstvo dostupni su svima.
Uprkos američkoj blokadi i izolaciji drugih latinoameričkih zemalja koji su u Fidelovoj Kubi vidjeli rasadnik revolucionarnih ideja, Kuba i Kastro su opstajali netaknuti do danas. Fidel je, za razliku od drugih lidera koji su odbili da krenu putem promjena poslije kraja Hladnog rata, izbjegao da postane sopstvena suprotnost i od legendarnog lidera postane komični, bespomoćni diktator. Vjerovatno zato što ima podršku većeg dijela kubanskog naroda.
Danas, Fidel slavi rođendan na Kubi koja se mijenja. Ali i svijet se promjenio. Kada je došao na vlast, američki predsjednik bio je Dvajt Ajzenhauer. U Senatu SAD nije bilo crnaca. Danas, američki predsjednik je Afroamerikanac Barak Obama koji je i obnovio odnose sa Kubom.
Fidel je posljednju deceniju života proveo povučeno, a političke poglede izražavao je u člancima pisanim za organ KP Kube „Granma“. U posljednjih godinu i po dana u njima jasno naznačava svoje sumnje u iskrenost američkih namjera.
Najezda Amerikanaca na Kubu, posljednju oazu koju globalizacija nije zahvatila, kao turista i potencijalnih investitora, za Fidela ostaje prijetnja, „jenkijevski imperijalizam“, protiv kojeg se borio čitav život.
Ipak, bezrezervno podržava svog mlađeg brata Raula, koji ga je zamjenio na čelu zemlje. Izgleda da je uspio da ostane brižljivo stvorena legenda, bez obzira što se svijet promjenio.
(Sputnjik)