U aktualnom sukobu Rusije i Zapada, Rusija ima adut, izvoz prirodnog gasa, piše u svojoj analizi Dimitar Bechev za "Foreign Policy".
Uprkos zahlađenim odnosima, u 2018. godini isporuke gasa iz Rusije u Evropu i Tursku dostigle su vrhunac od 201,8 milijardi kubnih metara. Čak i dok se EU odlučno drži sankcija Rusiji, mnoge njene članice sretno nastavljaju s omiljenim energetskim projektima. Njemačka, na primjer, nastavlja da podržava gasovod "Sjeverni tok 2" (Nord Stream 2), koji će donijeti prirodni gas iz Rusije na sjevernu njemačku obalu.
Rusija bi sada mogla da iskoristi još jedan veliki projekat, Turski tok kako bi produbila svoj uticaj u Evropi. Cjevovod, koji prolazi kroz Crno more između Rusije i Turske, otvoren je prošle godine, a prve pošiljke plina očekuju se krajem ove godine.
Turski tok je komercijalni i geopolitički uspjeh za Ruse. Komercijalno gledano, gasovod pomaže cementiranju Gazpromove pozicije u Turskoj koja je drugi najveći ruski klijent nakon Njemačke. Iz geopolitičke perspektive, gasovod zaobilazi Ukrajinu te produbljuje rusko strateško partnerstvo s Turskom u vrijeme kada se narušavaju veze Ankare s dugogodišnjim saveznicima sa obje strane Atlantika.
Takođe, tok može ojačati uticaj ruskog predsjednika Vladimira Putina i na Balkanu. U drugoj fazi, ako Putin dobije to što želi, gasovod će transportovati 15,75 milijardi kubnih metara gasa kroz Bugarsku, a zatim u Srbiju, Mađarsku i Austriju. Ruske diskutabilne metode uticaja na EU, poput propagande, plasiranja dezinformacija i obavještajnih operacija, blijede u poređenju s aktivnosti Rusije u energetskom sektoru, piše "Foreign Policy".
"Iako je Kremlj bio neuspješan u svojim naporima da zaustavi zemlje poput Crne Gore i novoimenovane Sjeverne Makedonije u pridruživanju NATO, sposobnost Rusije da kooptira političare i poslovne ljude unosnim ugovorima za infrastrukturu i profitom od ugljovodonika je neuporediva. EU će možda biti voljna da dopusti Njemačkoj da prekrši antimonopolska pravila za Sjeverni tok 2, ali izgleda da je spremna da bude puno oštrija u sprovođenju svog zakona na Balkanu. Mogla bi, na primjer, primorati Srbiju da postigne sporazum kojim će Gazprom kontrolisati 51 odsto Turskog toka", dodaje portal.
Navodi se da iako Srbija još nije članica EU, nalazi se u pregovorima o pristupanju.
"Već postoje upozorenja da Turski tok planira da prekrši pravila EU, pa bi Srbija stoga mogla da rizikuje usporavanje razgovora o članstvu. Kako bi izgladio stvari, bugarski premijer Bojko Borisov rekao je da će Turski tok biti samo jedan cjevovod koji dolazi u novo Balkansko gasno čvorište koji će takođe biti opskrbljivan zalihama iz Azerbajdžana i polja u Crnom moru. Prema njemu, na taj način će Balkansko gasno čvorište zapravo pomoći snabdijevanje energijom. Ali, Medvedev i izvršni direktor Gazproma Aleksej Miler odbacili su njegovu ideju jer ne žele da Bugarska bude u mogućnosti da miješa i preprodaje gas kroz trgovačku platformu koju podržava EU. Zbog toga će Borisovu biti teško da očekuje regulatorne ustupke ili finansijsku pomoć od Evropske komisije", navodi portal.
"Foreign Policy" smatra da bi Srbija i Mađarska trebale da se mogu priključiti Bugarskoj kako bi izvršile pritisak na Rusiju, što je lakše reći nego učiniti.
"Borisov nije bio sklon preuzimanju rizika u odnosima s Moskvom, a Srbija ima poseban odnos s Putinom, saveznikom u prioritetnim pitanjima kao što je Kosovo. Mađarski Viktor Orban isto tako želi njegovati svoje političke i privredne veze s Rusijom. Sve u svemu, Putin ima mnogo prilika za podjele i osvajanje", piše "Foreign Policy".
"Hoće li se Bugarska, Srbija i drugi držati, biće lakmus test prirode i dubine njihovih veza s Rusijom. Za sada, vjeruju da mogu pronaći način sarađivanja s Rusijom, a da se ne suprotstave Evropskoj komisiji i pravu EU. Nije to čudno s obzirom da su vidjele kako velike zemlje EU, poput Njemačke, takođe igraju istu igru. Ali, za razliku od Njemačke, one nemaju moć da u Briselu prilagođavaju pravila ili rade političke kompromise. Nadalje, Rusija nije u raspoloženju da bi ponudila povlastice istočnoevropskim zemljama koje vidi kao podređene. Finansijski i politički rizik biće na zemljama poput Bugarske i Mađarske. I ako ne budu dobro igrale, trošiće oskudne resurse na velike poduhvate s upitnom profitabilnošću za sve osim Rusije", zaključuje "Foreign Policy".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.