MOSKVA - Poznati američki politolog Džordž Fridman, šef obavještajno-analitičke agencije STRATFOR, ističe da je najveća opasnost za SAD potencijalni savez Rusije i Njemačke.
"To bi bio savez njemačkih tehnologija i kapitala sa ruskim prirodnim i ljudskim resursima" - objašnjava Fridman i napominje da su SAD uvijek nastojale da spriječe bilo koju zemlju da postane dominantna u Evropi.
Vašington je sve učinio da spriječi Njemačku da ojača mimo kontrole, a onda i SSSR - pojašnjava on.
Fridman ocjenjuje da vlasti Ruske Federacije ne mogu dopustiti situaciju u kojoj će se zapadne oružane snage nalaziti na stotinjak kilometara od Kurska ili Voronježa.
Prema njegovim riječima, američka i zapadna retorika protiv mijenjanja granica jeste - glupost.
"Jugoslavija je bila prvi slučaj promjene granica. Kosovo je samo kulminacija tog procesa, a SAD su izravno umiješane u te događaje" - napominje Fridman.
On procjenjuje da je strateški imperativ Rusije da ima što dublju "tampon-zonu" na svojim zapadnim granicama. Zbog toga Rusija ima poseban odnos prema Bjelorusiji, Ukrajini, baltičkim zemljama i drugim zemljama istočne Evrope
"Rusija ne želi da potpuno kontroliše Ukrajinu niti da je okupira. Dovoljno je da Ukrajina ne uđe u NATO i EU" - smatra Fridman.
On ukazuje da su se Amerikanci u posljednje vrijeme počeli ozbiljno brinuti zbog potencijala Rusije i njenih namjera. Rusija je počela da prelazi sa odbrambene strategije na ponovno uspostavljanje nekadašnje sfere uticaja.
Fridman u intervjuu za list "Komersant" ocjenjuje da Rusija neće praviti ustupke kada je u pitanju Krim.
"SAD nije toliko važno da one kontrolišu Ukrajinu. Njima je važno da je ne kontroliše Rusija, a za Moskvu je prisustvo zapadnih vojnika na teritoriji Ukrajine pravi košmar" - navodi američki analitičar.
Fridman smatra da je cilj sankcIja da se, "uz minimalne gubitke SAD i nešto veće gubitke EU, nanese bol Rusiji i tako izazove kapitulacija Moskve, tj. prihvatanje američkih zahtjeva".
On ne vjeruje da je cilj smjena režima u Rusiji, već je namjera Vašingtona da ograniči ruskim vlastima prostor za manevar, a tu su ulogu odigrali i pad ruske ekonomije i cijene nafte.
Fridman navodi da bilo koji američki predsjednik ne može "sjediti skrštenih ruku" ako Rusija postaje sve uticajnija.
Ponašanje Moskve na Bliskom Istoku i u slučaju davanja azila Edvardu Snoudenu SAD su doživjele kao korake usmjerene protiv američkih interesa - zaključuje on.