Događaji nakon smrti monarha potpuno su predvidljivi, to su svečane formalnosti ukorijenjene u rituale dinastičkog nasljeđa.
"Smrću kraljice Elizabete II u Balmoralu jedna pripremljena, ali ipak šokirana nacija našla se u takvom trenutku. I važno je da se naša problematična politika i naše ranjeno civilno društvo suoče s tim što smirenije i razumnije jer ovaj događaj odjekivaće politički i ustavno još godinama", za The Guardian komentira Martin Ketl.
Vladavina više od 70 godina koja se neće tako brzo ponoviti
Elizabeta je bila na prijestolu toliko godina da je bez svoje krivice otežala ovaj proces. Vladala je duže od bilo kojeg drugog monarha u britanskoj istoriji, i to sa značajnom prednosti. Ona je jedina koja je vladala više od 70 godina, što se vjerovatno neće ponoviti u doglednoj budućnosti. Do juče je bila jedini monarh kojeg je velika većina nas ikada poznavala - morate imati najmanje 75 godina da biste se barem malo sjećali vladavine Džordža VI. Ovo je veliki, veliki događaj za Britaniju.
Predsjedavala je sistemom vođenja monarhije koji se na neki način činio bezvremenskim, ali koji je zapravo bio prilagodljiv i prepoznatljiv. Njena izdržljivost i njena vještina držanja distance ostavile su u nasljeđe model monarhije koji Čarlsu III neće biti lako ponoviti, posebno ako, što je sasvim moguće, ne uspije zaslužiti poštovanje kakvo je Elizabeta uživala.
Znakovi su juče odjednom postali zlokobni, nastavlja Ketl za Gardijan. Neobično je da Bakingemska palata, inače tako škrta i nekomunikativna u takvim situacijama, dobrovoljno objavi iskrenu izjavu o zdravstvenim problemima monarha. Još je neobičnije da se raštrkani i ponekad zavađeni članovi kraljevske porodice redom okupljaju uz monarhove postelju u Balmoralu.
Ipak, ovo je trenutak za koji se novi monarh dugo pripremao, a biće obilježen promjenama barem koliko i kontinuitetom. Ali to je proces promjene u kojem mnoge institucije britanskog društva, a ne samo palata, imaju pravo reći svoje.
Čak se i monarhija razvija
Čak se i monarhija razvija, iako sporo. Razvijala se pod Elizabetom, kao što se razvijala pod Džordžom VI. Sigurno će se dalje razvijati pod Čarlsom, koji je odlučan da smanji broj angažovanih članova kraljevske porodice i koji će takođe sigurno prestati biti šef države u mnogim zemljama Komonvelta. Ipak, izvan zidina palate, kao da se razvio kolektivni tabu kada je u pitanju rasprava o budućnosti britanskog života bez Elizabete.
U januaru smo vidjeli razotkrivajući primjer ove navike. Tokom bure oko Partygatea, Kir Starmer je ustao u Donjem domu parlamenta i istakao kontrast između opuštene pažnje prema epidemiološkim propisima u Dauning stritu Borisa Džonsona i preciznog i strogog poštivanja tih pravila od strane kraljice udovice na sprovodu princa Filipa tokom pandemije 2021. godine.
Bio je to kontrast koji su milioni ljudi sami shvatili, ali je odmah izazvao ukor od strane predsjednika Donjeg doma, Lindsija Hojlea, koji je Starmeru rekao: "U normalnim okolnostima ne bismo, sasvim opravdano, spomenuli kraljevsku porodicu. Ne ulazimo u rasprave o kraljevskoj porodici".
Jedina evropska monarhija koja je ujedno na čelu crkve
Ovo je infantilan stav uglednog člana parlamentara. Parlament možda ne bi trebalo da ulazi u rasprave o kraljevskoj porodici, ali svi ostali u zemlji to čine. Naravno, isto vrijedi i za medije, koji znaju da kraljevska porodica - bilo u obliku uzornih Kembridža, problematičnih Saseksa, osramoćenog Rndrjua ili Dajane neprekidne privlačnosti - garantuje dobru prodaju. Tako se podstiče uvjerenje da bi parlament trebalo da ima besmislenu samozatajnu uredbu o sistemu ustavne monarhije na kojoj počiva njegova vlastita nadmoć.
Ideja da je britanski način uspostavljanja monarhije jedini mogući model je besmislica. Naša je monarhija jedina evropska monarhija koja je ujedno na čelu etablirane crkve, ističe Ketl. Djelimično iz tog razloga, naša je monarhija jedina koja ima razrađeno krunisanje koje označava novu vladavinu.
Da je Liz Tras švedska politička čelnica, ova bi sedmica otputovala na sastanak s predsjednikom Riksdaga, a ne s monarhom, kako bi bila imenovana premijerom. Švedski kralj takođe nema nikakvu ulogu u sazivanju ili raspuštanju parlamenta i ne daje svoju kraljevsku saglasnost na zakone.
Ne potcjenjujte preokret koji će izazvati ovaj trenutak
Ovo su neke od mnogih odredaba i uslova ustavne monarhije o kojima bi odrasla zemlja mogla razumno raspravljati, posebno na kraju duge vladavine poput Elizabetine. Popis bi svakako uključivao mnoge oblike kraljevskih prerogativa koje ima britanski premijer, ali kojima je Džonsonova era pomogla da postanu kontroverzni.
Ne potcjenjujte preokret u britanskom životu koji će izazvati ovaj dinastički trenutak. Elizabeta II provela je 70 godina kao skromna, ali izuzetno učinkovita ujedinjujuća sila u naciji koja se vidljivo razdire. Njena smrt će ukloniti tu silu, a teško je pretpostaviti da će je njeni nasljednici moći zadržati. Na svoj način, ovo nasljeđe biće jedan od najvećih testova s kojima će se suočiti moderna Britanija. Politika se treba uključiti, zaključuje Ketl za Gardijan, prenosi Indeks.