MADRID - Španski sudija Baltasar Garson, optužen da je prekršio dogovor o amnestiji iz 1977. kada je 2008. naložio istragu o zločinima iz vremena diktature Fransiska Franka, izjavio je danas, posljednjeg dana suđenja pred Vrhovnim sudom, da mu je savjest čista.
Garson, koga mediji često nazivaju "krstašem evropskog pravosuđa", smatra da se radi o zločinima protiv čovječnosti koji nisu mogli da potpadnu pod amnestiju, preneo je AFP.
Ukoliko bude osuđen u bilo kom od tri slučaja, njemu prijeti zabrana rada do 20 godina, što bi značilo kraj njegove karijere kao sudije. Datum izricanja presude nije naveden.
"Moja savjest je čista jer sam preduzeo odluke za koje smatram da su u skladu sa zakonom... a to je da istražujem masovne zločine nestajanja ljudi", rekao je Garson u završnoj riječi i dodao da je dužnost sudije da zaštiti žrtve.
Garson je u maju 2010. suspendovan sa dužnosti u Nacionalnom sudu, koji je najviši krivični sud u Španiji, i sada radi kao konsultant Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.
Optužbu protiv njega podigle su desničarske organizacije "Čiste ruke" i "Sloboda i identitet". Suđenje je počelo 24. januara.
Istraga o zločinima počinjenim u Frankovo doba pokrenuta je 2008. godine, ali je, pod pritiskom tadašnje socijalističke vlade, ubrzo suspendovana.
Garsonov pokušaj da istraži sudbine nestalih za vrijeme Frankove diktature napravili su od njega neprijatelja španske desnice, koja ga optužuje da otvara stare rane, dok njegove pristalice tvrde da su ti zločini suviše strašni da bi bili ignorisani.
Garson uživa veliki ugled u Španiji i svijetu zbog istraga koje je vodio protiv separatističke organizacije ETA i istraga o kršenju ljudskih prava u Južnoj Americi.
Sudija je postao međunarodno poznat 1998. godine, kada je naredio izručenje bivšeg čileanskog diktatora Avgusta Pinočea iz Velike Britanije.
Garson je vodio istrage protiv članova nekadašnjeg režima u Argentini, Osame bin Ladena i zlostavljanja zatvorenika u američkoj vojnoj bazi Gvantanamo, na Kubi, u okviru koje je namjeravao da pokrene postupak i protiv tadašnjeg predsjednika SAD Džordža Buša.
Protiv njega su podnijete još dvije tužbe.
Dva biznismena su ga tužila da je nezakonito dozvolio policiji da snima razgovore između advokata i njihovih klijenata, a optužen je i zbog toga što je, navodno, obustavio istragu o najvećoj španskoj banci "Santander" pošto je primio novac od jedne banke iz Njujorka.