BERLIN- Zapad se još ne može dogovoriti kako da postupi prema Gadafiju. Pregovori o uspostavi zone zabrane letova iznad Libije, do sada nisu dali rezultate. Istovremeno, Gadafijeve trupe osvajaju libijske gradove.
I dok svijet sa zabrinutošću gleda na Japan, trupe Moamera el Gadafija vode brutalnu bitku sa ustanicima i ostvaruju prednost na terenu u svoju korist. Jedinice libijskog diktatora osvajaju grad za gradom i preuzimaju kontrolu u istočnim dijelovima zemlje, koje su u februaru oslobodili pobunjenici. Pri tome oni se ne libe od upotrebe sile i borbenih aviona.
Zahtjev Arapske lige za uspostavom zone zabrane letova stoga je itekako razumljiv . Pa ipak je uzdržanost međunarodne zajednice pametan potez. Provesti zonu zabrane letova nad ogromnom pustinjskom zemljom puno je kompleksniji poduhvat od operacija u BiH 90-tih ili kasnije u Iraku. Posljedica bi mogla biti dugotrajan rat sa neizvjesnim ishodom i nesagledivom dinamikom, koja bi se odrazila na sigurnost cijelog regiona. Koliko je sigurnosna situacija već sada na nestabilnim nogama, pokazuje ulazak saudijskih trupa u emirat Bahrein.
No, zahtjevi Arapske lige su protivrječni. S jedne strane traži se uspostava zone zabrane letova, s druge strane odbacuje se vojna intervencija izvana. To nije dobra osnova za jasan mandat Vijeća sigurnosti UN-a, tim prije što arapski susjedi nisu izrazili spremnost da se vojno uključe u provedbu zone zabrane letova. Svaljivati odgovornost samo na Zapad, moglo bi samo usmjeravati vodu na mlin onih, koji u ovakom angažmanu vide samo sopstvene interese.
Prije nego se riješe modaliteti, koji se odnose na obim i vojni karakter mandata, ovakva situacija zahtijeva suzdržanost i oprez. S druge strane, isčekivanje vojne intervencije je za stanovništvo u oslobođenim područjima gorka realnost. Ali i oni ne bi puno dobili eskalacijom rata. Samo ako dođe do zajedničke akcije međunarodne zajednice sa jasnim mandatom, ovakva intervencija imaće neophodno pokriće i legitimnost.